Sexta-feira, Setembro 28, 2007

Alice Vieira

Alice Vieira

From Wikipedia

Alice Vieira (moris iha Lizboa, iha 1943) ne'e hakerek-na'in no jornalista portugeza. Nia remata ninia Lisensiatura kona-ba Filolojia Jermánika iha Faculdade de Letras iha Universidade de Lisboa, maibé hori uluk nia serbisu iha jornalizmu, kaer suplementu Juvenil no mós Catraio iha jornál portugés Diário de Notícias. Nia mós serbisu tiha ona iha programa oioin ba labarik iha televizaun no ema hotu-hotu konsidera nia nu'udar hakerek-na'in importante liu iha literatura ba labarik no foin-sa'e sira iha dalen portugés.
Ninia knaar-literáriu hetan tiha ona tradusaun ba lian barak, hanesan alemaun, búlgaru, basku, españól, galegu, fransés, úngaru, neerlandés, rusu no servo-kroata. Ninia kaben uluk naran Mário Castrim no nia mós jornalista no hakerek-na'in.

Knaar-literáriu sira

Literatura ba labarik no foin-sa'e


1979 - Rosa, Minha Irmã Rosa
1979 - Paulina ao Piano
1980 - Lote 12 - 2º Frente
1982 - Chocolate à Chuva
1981 - A Espada do Rei Afonso
1983 - Este Rei que eu Escolhi
1984 - Graças e Desgraças na Corte de El Rei Tadinho
1985 - Águas de Verão
1986 - Flor de Mel
1987 - Viagem à Roda do meu Nome
1988 - Às Dez a Porta Fecha
1990 - Úrsula, a Maior
1990 - Os Olhos de Ana Marta
1991 - Promontório da Lua
1995 - Caderno de Agosto
1997 - Se Perguntarem por mim, Digam que Voei
1986 - De que são Feitos os Sonhos
1988 - As Mãos de Lam Seng
1988 - O que Sabem os Pássaros
1988 - As Árvores que Ninguém Separa
1988 - Um Estranho Baralho de Asas
1988 - O Tempo da Promessa
1990 - Macau: da Lenda à História
1991 - Corre, Corre, Cabacinha
1991 - Um Ladrão debaixo da Cama
1991 - Fita, Pente e Espelho
1991 - A Adivinha do Rei
1992 - Rato do Campo, Rato da Cidade
1992 - Periquinho e Periquinha
1992 - Maria das Silvas
1993 - As Três Fiandeiras
1993 - A Bela Moura
1994 - O Pássaro Verde
1994 - O Coelho Branquinho
1994 - Eu Bem Vi Nascer o Sol
1997 - Praias de Portugal
2002 - A Primeira Prenda do Pai Natal
2002 - Mistérios de Natal

Prémiu ne'ebé nia hetan tiha ona

1979 - Prémiu Literatura ba Labarik Tinan Internasionál Labarik nian ho livru Rosa, Minha Irmã Rosa.
1983 - Prémiu Calouste Gulbenkian Literatura ba Labarik nian ho livru Este Rei que Eu Escolhi.
1994 - Prémiu-Boot Gulbenkian nian, tanba ninia knaar-literáriu tomak.

Segunda-feira, Setembro 17, 2007

Ayu Utami


Ayu Utami
Origem: Wikipédia, a enciclopédia livre.


Ayu Utami (nasceu em 21 de Novembro de 1968 em Bogor, Indonésia) é uma jornalista e escritora indonésia. Publicou romances, contos e artigos. Uma das suas obras-primas é Saman (1998).


Índice[esconder]
1 Biografia
2 Obras
3 Prémios e Homenagens
4 Percurso académico
5 Ligações externas


Biografia
Cresceu em Jacarta, e formou-se em Literatura Russa na Universitas Indonesia. Em 1990 foi selecionada como finalista no Wajah Femina, um concurso de beleza na Indonésia. Porém não seguiu uma carreira de modelo por não gostar de cosméticos e maquilhagem.
Foi jornalista em várias revistas indonésias, incluindo Humor, Matra, Forum Keadilan, e D&R. Pouco depois de Suharto ter proibido a publicação de três revistas (Tempo, Editor, e Detik) durante o regime da Orde Baru, Ayu passou a trabalhar com a Aliansi Jurnalis Independen (Aliança Independente de Jornalistas) nos protestos contra a proibição. Actualmente Ayu trabalha como escritora no jornal cultural Kalam e no teatro Utan Kayu.
O seu primeiro romance, Saman, ganhou um concurso literário do Conselho das Artes de Jacarta em 1998 e depois o Prince Claus Award. O romance foi aclamado pela crítica e pelo público e teve mais de duas dezenas de novas tiragens em pouco tempo, nos primeiros três anos vendeu 55.000 cópias. Uma das razões foi ter tocado em temas até aí tabu na sociedade indonésia, como a sexualidade vista pelo olhar feminino, a tortura e os esquadrões da morte. No início de 2002, foi lançada a sequela de Saman, com o título Larung. Ayu Utami faz parte de uma geração nova na literatura indonésia, junto com autores como Afrizal Malna, Nirwan Dewanto, Danarto, Y.B. Mangunwijaya, Toeti Heraty e Seno Gumira Ajidarma.

Obras
Saman, KPG, Jakarta, 1998
Larung, 2002
"Si Parasit Lajang" (uma colectânea de ensaios), GagasMedia, Jakarta, 2003

Prémios e Homenagens
Melhor romance, Dewan Kesenian Jakarta (Conselho das Artes de Jacarta), 1998
Prémio Prince Claus 2000

Percurso académico
Escola Primária Regina Pacis, Bogor (1981)
Escola Pré-Secundária Tarakanita 1, Jacarta (1984)
Escola Secundária Tarakanita 1, Jacarta (1987)
Departamento de Literatura Russa, Faculdade de Letras da Universidade da Indonésia (1994)
Advanced Journalism, Thomson Foundation, Cardiff, Reino Unido (1995)
Asian Leadership Fellow Program, Tóquio, Japão (1999)

Ligações externas
Apa dan Siapa PDAT - em indonésio
Biography in Potret in Intisari Magazine 1998 - em indonésio
Obtido em "http://pt.wikipedia.org/wiki/Ayu_Utami"

Quinta-feira, Setembro 13, 2007

Aquilino Ribeiro

Aquilino Ribeiro
From Wikipedia
Aquilino Gomes Ribeiro (moris iha Tabosa do Carregal, iha dia-13 fulan-Setembru 1885, — mate iha Lizboa, iha dia-27 fulan-Maiu 1963]]) ne'e hakerek-na'in portugés.
Ema barak konsidera nia hola parte iha grupu husi romansista sira importante liu hotu iha primeira metade sékulu XX nian. Nia hahú nia knaar iha 1907 ho folletín A Filha do Jardineiro no depois 1913 ho istória-badak sira iha Jardim das Tormentas no mós romanse A Via Sinuosa, 1918, no nia kontinua hakerek ho kualidade literária nivel aas iha ninia testu barakliu, ne'ebé nia publika beibeik ho susesu. Públiku no krítiku literáriu sira gosta loos nia livru sira.

1885 – Nia moris iha Carregal (konsellu Sernancelhe) iha dia-13 Setembru. Nia amu-lulik ida nia oan. Nia sarani iha Igreja Matriz Alhais nian (Konsellu Vila Nova de Paiva).
1895 – Nia tuir eskola iha Colégio da Lapa, no liu ezame eskola primária nian.
1900 – Nia tama iha Colégio Roseira, iha Lamegu. Nia estuda Filozofia iha Vizeu. Depois nia tama Semináriu iha Beja, hodi halo tuir nia inan nia vontade ne'ebé hakarak nia atu sai amu-lulik.
1903 – Tanba la iha vokasaun, nia para ninia estudu durante primeira parte husi Kursu Teolójiku iha Semináriu iha Beja no nia bá hela metin iha Lizboa.
1904 – Nia fila fali ba Soutosa.
1906 – Nia fila fali ba Lizboa. Kolabora iha jornál republikanu A Vanguarda.
1907 – Hamutuk ho José Ferreira da Silva nia hakerek A Filha do Jardineiro, knaar-fiksaun hodi halo propaganda republikana no krítika ba ulun-boot rejime nian.
1907 – Nia tama ba Loja Montanha husi Grande Oriente Lusitano (Masonaria portugeza nian), iha Lizboa, liutiha simu konvite husi Luz de Almeida.
1907 - Nia tama dadur tanba nia anarkista, liutiha bomba ida rebenta iha ninia kuartu iha Rua do Carrião, iha dia-28 fulan-Novembru, iha Lizboa. Iha esplozaun ne'e revolusionáriu karbonáriu ida mate. Nia ta'uk julgamentu bele kondena nia atu hetan deportasaun ba Timór.
1908 - Nia halai sai husi komarka iha dia-12 fulan-Janeiru no moris klandestinu ihaLizboa, refujiadu iha uma ida Meira e Sousa nian, iha Rua Nova do Almada, iha zona Boa Hora.
1910 - Nia estuda iha Faculdade de Letras iha Sorbonne, iha Fransa. Nia mai Portugál liutiha implantasaun Repúblika nian iha dia-5 Outubru no fila fali ba París, hodi bá hasoru fali Grete Tiedemann ne'ebé nia koñese tiha ona iha-ne'ebá.
1912 - Nia hela iha Alemaña durante fulan balu.
1913 - Nia kaben ho Grete Tiedemann no fila fali ba París. Nia publika livru Jardim das Tormentas.
1914 - Ninia oan primeiru moris, ho naran Aníbal Aquilino Fritz. Hahú tiha Funu Mundiál Dahuluk, Aquilino fila fali ba Portugál, maski nia seidauk remata nia kursu lisenciatura.
1915 - Nia hetan kolokasaun nu'udar profesór iha Liceu Camões, no sei serbisu iha-ne'ebá durante tinan tolu.
1918 - Nia publika A Via Sinuosa.
1919 - Nia tama hodi serbisu iha Biblioteca Nacional de Portugal, liutiha konvite husi Raul Proença. Nia hamaluk ho intektuál sira ne'ebé ema hanaran grupo da Biblioteca, inklui Jaime Cortesão ho Raul Proença. Nia publica Terras do Demo.
1921 - Nia integra diresaun revista Seara Nova nian.
1922 - Nia publika O Malhadinhas ne'ebé inklui iha livru Estrada de Santiago.
1927 - Nia tama revolta 7 Fevereiru nian, iha Lizboa. Nia halai ba París. Iha tinan nia rohan nia fila ba Portugál, klandestinamente. Ninia feen-kaben dahuluk mate.
1928 - Nia hola parte iha revolta Pinhel nian. Dadur tiha iha komarka iha Fontelo (Vizeu), nia halai sai ba París.
1929 - Nia kaben ho Dona Jerónima Dantas Machado, Bernardino Machado nia oan. Iha Lizboa Tribunal Militar hala'o ninia julgamentu maski nia la iha, no fó-sai kondenasaun ba nia.
1930 - Ninia oan daruak moris ho naran Aquilino Ribeiro Machado.
1931 - Nia bá hela iha Galiza.
1932 - Nia fila fali ba Portugál, klandestinu.
1933 - Nia simu Prémiu Ricardo Malheiros husi Academia das Ciências de Lisboa, tanba nia livru As Três Mulheres de Sansão.
1935 - Ema hili nia nu'udar sósiu-korrespondente Academia das Ciências de Lisboa nian.
1946 - Nia publika Aldeia, Terra, Gente e Bichos.
1951 - Nia publika Geografia Sentimental.
1952 - Nia halo viajen ba Brazíl no simu omenajen iha-ne'ebá husi hakerek-na'in no artista oioin, iha Academia Brasileira de Letras.
1956 - Nia fundadór no prezidente Sociedade Portuguesa de Escritores nian.
1957 - Nia publika A Casa Grande de Romarigães.
1958 - Nia publika Quando os Lobos Uivam. Nia hetan nomeasaun nu'udar sósiu-efetivu Academia das Ciências de Lisboa nian. Nia militante iha kandidatura Humberto Delgado nian ba prezidénsia Repúblika.
1960 - Mosu proposta ba nia atu sai kandidatu ba Prémiu Nobel Literatura nian husi Francisco Vieira de Almeida; proposta ne'e subscrita husi José Cardoso Pires, David Mourão-Ferreira, Urbano Tavares Rodrigues, José Gomes Ferreira, Maria Judite de Carvalho, Mário Soares, Vitorino Nemésio, Abel Manta, Alves Redol, Luísa Dacosta, Vergílio Ferreira, no seluseluk tan.
1961 - Nia bá Londres no París.
1962 - Ninia bei-oan primeiru, Mariana, moris no nia dedika O Livro da Marianinha ba nia.
1963 - Nia hetan omenajen iha sidade barak iha Portugál iha okaziaun ne'ebé ninia vida literária kompleta tinan limanulu. Nia mate iha dia-27 Maiu. Iha momentu ne'e kedas, Sensura bandu jornál sira la bele ko'alia tan kona-ba omenajen ne'ebé ema halo ba nia.
1972 - Ninia livru-memórias Um Escritor Confessa-se hetan publikasaun.
2007 - Parlamentu Portugál nian deside halo omenajen ba Aquilino Ribeiru nia memória no muda ninia mate-ruin ba Panteão Nacional, fatin ne'ebé rai erói portugés sira-nia rate.
Knaar literáriu

Aquilino Ribeiro nia hakerek hanesan riku-soin nakonu ho liafuan murak barabarak ne'ebé inklui liafuan no espresaun idiomátika povu foho nian.
Maski nia hakerek kona-ba lisan no moris tradisionál, Aquilino hafoun beibeik nia estilu, no matenek-na'in sira susar atu halo klasifikasaun kona-ba ninia knaar-literáriu.
Iha livru barak nia inklui episódiu oioin ne'ebé kahur imajinasaun ho realidade husi nia vida rasik: hamaluk ho ema foho, edukasaun iha semináriu, konspirasaun polítika, halai subar husi autoridade rejime nian, ezíliu.
Aquilino Ribeiro, nu'udar hakerek-na'in, la fasil atu enkuadra iha korrente literária husi ninia otas. Maibé la iha dúvida katak Aquilino iha fatin entre hakerek-na'in sira naran-boot liu hotu iha dalen portugés.

Knaar literáriu sira

Istória-badak:
A Filha do Jardineiro (1907);
Jardim das Tormentas (1913);
Estrada de Santiago, onde se inclui o Malhadinhas (1922);
Quando ao Gavião Cai a Pena (1935);
Arca de Noé I, II e III (todos de 1963);

Romanse no novela:
A Via Sinuosa (1918);
Terras do Demo (1919);
Filhas da Babilónia (1920);
Andam Faunos pelos Bosques (1926);
O Homem Que Matou o Diabo (1930);
A Batalha sem Fim (1932);
As Três Mulheres de Sansão (1932);
Maria Benigna (1933);
Aventura Maravilhosa (1936);
S. Bonaboião, Anacoreta e Mártir (1937);
Mónica (1939);
O Servo de Deus e a Casa Roubada (1941);
Volfrâmio (1943);
Lápides Partidas (1945);
Caminhos Errados (1947);
O Arcanjo Negro (1947);
Cinco Réis de Gente (1948);
A Casa Grande de Romarigães (1957);
Quando os Lobos Uivam (1958);
Casa do Escorpião (1963);
O Romance da Raposa (1959).

Ema seluk dehan kona-ba nia
"Nia inimigu ba Rejime. Nia sei hatete aat ha'u; maibé la importa: nia hakerek-na'in boot tebes." - António de Oliveira Salazar, kona-ba Aquilino Ribeiro.

Fonte
Biografia iha pájina Instituto Camões nian – iha lia-portugés

Quarta-feira, Maio 02, 2007

Natál

Natál
From Wikipedia

Natál ka Loron Natál ne'e loron-boot ne'ebé akontese tinan ida dala ida hodi selebra moris Jezús Kristu nian. Natál ne'e kahur festa sarani nian ne'ebé komemora kosok-oan Jezús mai iha mundu ho tradisaun no kostume seluseluk, liuliu festa jentiu tuan Invernu nian husi rain oioin iha Europa iha tempu antigu. Tradisaun Natál nian iha nasaun oioin inklui hatudu imajen ne'ebé reprezenta Kosok-Oan Jezús nia moris mai mundu, Ai-Natál, troka prezente no kartaun-Natál, no mós vizita husi Pai-Natál iha kalan Natál (ka véspera Natál). Iha tempu Natál ema baibain ko'alia beibeik kona-ba dame, fó laran ba malu, laran-luak no pasa tempu hamutuk ho família.
Loron Natál monu iha dia-25 fulan-Dezembru. Iha dia-24 ema toman selebra véspera Natál ka kalan Natál. Kreda Apostólika Arménia selebra Natál iha dia-6 fulan-Janeiru, enkuantu Kreda Ortodoksa Lorosa'e sira (estilu Ortodoksu tuan) selebra Natál iha dia-7 fulan-Janeiru, ne'ebé data iha kalendáriu julianu ne'ebé korresponde ba dia-25 iha ita-nia kalendáriu. Dia-25 fulan-Dezembru nu'udar loron-moris ba Jezús ne'e tradisaun de'it, la'ós data-moris tebes. [1]
Iha nasaun barak iha mundu ema selebra Natál, tanba fiar sarani halekar iha país barak no mós tanba kultura osidentál mós naklekar liu ba beibeik no sai influénsia maka'as iha fatin hotu-hotu. Fatin barak mós iha sira-nia tradisaun Natál rasik.

Contents[hide]
1 Etimolojia no naran
2 Istória
2.1 Festa Invernu nian iha tempu molok Fiar-Sarani (Festa Jentiu)
2.1.1 Saturnalia
2.1.2 Natalis Solis Invicti
2.1.3 Yule
2.2 Orijen husi festa Sarani
2.3 Idade Média
2.4 Reforma no sékulu XIX
3 References
4 Ligasaun ba li'ur

Etimolojia no naran
Liafuan tetun Natál mai husi liafuan portugés Natal ne'ebé mai husi lia-latin no signifika moris-mai. Uluk povu Anglo-Saksaun bolu naran geol (Yule).[2] ba Natál. Lia-Indonézia mós uza liafuan Natal ne’ebé sira simu husi navegadór portugés sira. Liafuan inglés "Christmas" ne’e kontrasaun ne’ebé katak Misa Natál nian. Liafuan modernu ne’e mosu husi ingles médiu Christemasse no inglés antigu Cristes mæsse, espresaun ne’ebé rejista ba dala uluk iha 1038.[2]
Liafuan ne'ebé uza hodi temi Natál iha lian españól (navidad), fransés (noël), italianu (natale), no katalaun (nadal), hanesan mós portugés (natal), refere ba Natividade ka selebrasaun Jezús Moris-mai nian. La hanesan, liafuan alemaun nian, Weihnachten, signifika "kalan konsagradu," enkuantu olandés sira bolu naran Kerstmis ka Kerst.
Liafuan inglés Christmas dala balu ema habadak ba Xmas, no abreviatura ne'e mós iha Istória naruk ida.[3] Iha versaun dahuluk iha lian gregu husi Testamentu Foun, letra Χ (chi), maka letra primeiru iha liafuan Kristu (Χριστός). Hori sékulu XVI nia klaran letra Χ ne'e, ka letra X husi alfabetu latinu, ema uza nu'udar abreviatura ba Kristu.[4]

Istória

Festa Invernu nian iha tempu molok Fiar-Sarani (Festa Jentiu)
Festa Invernu nian ida maka festa importante liu iha tradisaun barak iha kultura oioin, no razaun ida maka iha Invernu ladún bele serbisu barak iha agrikultura. Iha tempu antigu Páskua maka festa importante liu hotu iha kalendáriu Kreda nian.[5] Sira iha otas ne'ebá konsidera Natál ladún iha signifikadu importante, no Kreda Antigu kontra selebrasaun ba loron halo tinan husi membru Kreda nian.[6] Importánsia Natál nian iha tempu modernu bele iha nia abut iha influénsia horiuluk husi lisan festa Invernu nian, inklui festa tradisionál antigu sira tuirmai ne'e:

Saturnalia
Image:ChristJulii.jpg
Alegada reprezentasaun Kristu nian nu'udar maromak loro nian Helios ka Sol Invictus ne'ebé sa'e hela ninia karreta. Mozaiku husi sékulu III iha rai-kuak iha Vatikanu iha Bazílika Saun Pedru nia okos, iha Papa Júliu I nia rate nia uma-kakuluk.
Template:Main Iha otas Roma Antigu nian, festa Invernu nian ne'ebé famozu liu naran Saturnalia, ne'ebé populár iha Itália tomak. Saturnalia ne'e tempu ba ema atu halimar, han barak no halo festa, no la tuir regra formál ne'ebé iha. Festa ne'e mós inklui halo no fó prezente ki'ik (Saturnalia et Sigillaricia), inklui boneka ki'ikoan ba labarik no lilin ba ema-boot.[7] Durante Saturnalia, ema adia sira-nia negósiu ka serbisu, no atan sira mós bele halimar. Ema wa'in hemu tua barak, joga maka'as, kanta iha fatin públiku, no la'o molik iha fatin públiku hanesan lurón. Loron hirak festa ne'e nian maka "loron sira kapás liu hotu," tuir buat ne'ebé poeta latinu Catullus dehan.[8] Saturnalia hahi'i maromak Saturnu no hahú iha dia-17 Dezembru. Festa ne'e neineik-neineik komesa sai naruk liután to'o períodu Republikanu ikus, bainhira festa dura loron hitu ona (17-23 Dezembru). Iha otas imperiál, Saturnalia habadak ba loron lima.[9]

Natalis Solis Invicti
Romanu sira hala'o festa ida iha dia-25 Dezembru ho naran Dies Natalis Solis Invicti, "loro ne'ebé sempre manán nia loron halo tinan nian." Bainhira uza títulu Sol Invictus ne'e fó biban atu adora maromak oioin loro nian dala ida de'it, inklui Elah-Gabal, maromak loro nian ida husi Síria; Sol, Imperadór Auréliu (AD 270-274) nia maromak ; no mós Mitras, maromak ida soldadu sira-nian ho orijen husi Pérsia.[10] Imperadór Elagabalus (218-222) maka hamosu festa ne'e, ne'ebé sai naran-boot loos bainhira Auréliu maka ukun, no promove festa ne'e nu'udar loron-boot iha Impériu Romanu tomak nia laran.[11]
Dia-25 Dezembru mós data Solstísiu Invernu nian, ne'ebá romanu sira hanaran bruma.[7] Nune'e iha loron ida-ne'e Loro hatudu katak nia "nunka lakon" maski oras naroman nian menus. (Bainhira Júlio César hamosu Kalendáriu Julianu iha tinan 45 MK, dia-25 Dezembru maka maizumenus data solstísiu nian. Iha tempu modernu, solstísiu monu ba dia-21 ka 22 Dezembru.) Festa Sol Invictus ne'e iha "razaun maka'as atu konsidera nu'udar responsavel" ba data Natál nian, tuir Catholic Encyclopedia.[2] Simbolizmu Loro nian populár iha hakerek-na'in Kristaun sira-nia leet iha tempu antigu [12] no sira haree Jezús nu'udar "Loro Lia-Loos nian."[13]

Yule
Fiar-Jentiu Eskandinávia nian no Inglaterra nian iha tempu antigu selebra festa invernu nian ida naran Yule iha fulan-Dezembru nia rohan to'o hahú Janeiru iha data ne'ebé hili tuir kalendáriu-fulan (lunár) ida.[14] Bainhira Fiar-Sarani tama iha rain sira-ne'e no sira adota Kalendáriu Julianu, ema rain-na'in hahú selebra Yule iha dia-25 Dezembru atu bele korresponde ba festa Natál, iha loron ida de'it.[15] Natál, festa ladún importante ba sarani sira kuandu Idade Média foin komesa, deve nia popularidade mós ba festa Yule ne'e. Selebrasaun durante loron sanulu-resin-rua ne'ebé akontese baibain iha Natál Idade Média nian bele mosu karik husi selebrasaun tradisionál antigu durante loron sanulu-resin-rua Yule nian.[16] Lisan jentiu Yule nian kontinua hala'o to'o agora iha tradisaun ai-knotak Yule nian.[17] Iha Inglaterra, ema bolu naran Yule ba Natál iha otas medievál. Iha Eskandinávia ema kontinua bolu Jul ba Natál to'o agora daudaun.

Origen, matenek-na'in husi Kreda sarani, uluk ko'alia kontra selebrasaun halo tinan nian, inklui Kristu nia halo tinan.

Orijen husi festa Sarani
La iha ema ida hatene loloos bainhira maka dia-25 Dezembru sai ligadu ba selebrasaun moris-mai Jezús nian. Testamentu Foun la fó data ida ba akontesimentu ne'e.[12] Matenek-na'in balu dehan katak Sextus Julius Africanus temi data ida-ne'e iha livru Chronografiai, livru ida ne'ebé hakerek iha tinan 221 MK i agora lakon tiha ona maibé uluk importante ba sarani sira.[12] Data ne'e afinál fulan sia liutiha data tradisionál Enkarnasaun nian (dia-25 Marsu), ne'ebé agora selebra nu'udar Festa Anunsiasaun nian.[18] Data 25 Marsu mós konsidera data ekinósiu Veraun nian no data kriasaun Adaun nian.[18] Ema-sarani antigu mós fiar katak dia-25 Marsu maka loron ne'ebé akontese krusifikasaun, bainhira ema prega Jezús iha krús.[18] Hanoin sarani sira-nian katak konsepsaun Jezús nian akontese iha data hanesan data ne'ebé Nia mate iha krús tuir mós fiar Judeu sira-nian katak profeta sira-nia vida sempre durante tinan númeru tomak.[18]
Bainhira sarani antigu komesa hanoin katak karik Jezús moris iha 25 Dezembru sira seidauk hanoin atu selebra festa iha data ne'e. Tertulianu la temi data ne'e nu'udar loron-boot ka loron-santu iha Kreda Sarani Ritu Afrikanu. Iha tinan 245, teólogu naran-boot Origen ko'alia kontra ideia hodi selebra loron-moris Jezús nian "hanesan Nia sai fali liurai jentiu faraó ruma." Nia hateten katak maksalak de'it maka selebra sira-nia loron-moris, santu sira lae.[6]
Referénsia antigu liu hotu kona-ba selebrasaun Natál nian ne'ebé ema sei hetan maka iha Kalendáriu Filocalus nian, manuskritu ho iluminura ne'ebé kompila iha Roma iha tinan 354.[2][19] Iha lorosa'e, entretantu, ema-sarani selebra loron-moris Jezús nian nu'udar parte husi Epifania (dia-6 Janeiru), maski loron-boot ne'e foka liu ba batizmu Jezús nian.[20]
Festa Natál hetan promosaun maka'as iha lorosa'e nu'udar parte husi haberan Katolisizmu liutiha Imperadór pro-Arianizmu naran Fláviu Valente mate iha Batalla Adrianópolis nian iha tinan-378. Festa ne'e komesa selebra iha Konstantinopla iha tinan 379, iha Antiókia maizumenus iha 380, no iha Alexandria maizumenus iha 430. Natál sai kontroversu loos iha sékulu IV iha Konstantinopla, sidade ne'ebé iha ema barak tuir fiar Arianizmu. Festa Natál lakon depoizde Gregóriu husi Nazianzus rezigna husi ambispu iha tinan 381, masku depois hetan introdusaun fila fali liuhosi Joaun Krizóstomu maizumenus iha tinan 400.[2]

Idade Média

Adorasaun husi Liurai na'in-tolu husi Don Lorenzo Monaco (1422).
Iha Idade Média antigu liu, iha Europa, Loron Natál ladún importante bainhira kompara ho Epifania, ne'ebé iha loromonu foka liu ba Liurai na'in-tolu. Natál la iha ninia liturjia rasik to'o sékulu IX.[12] Maibé kalendáriu Medievál fó importánsia ba loron-boot oioin ne'ebé iha relasaun ho Natál. Loron haatnulu liutiha Natál iha misa lilin nian. Loron haatnulu molok Natál sai "Loron haatnulu Saun Martiñu nian."[21] (Loron hirak-ne'e simu naran ida-ne'e tanba hahú iha loron Saun Martiñu nian, dia-11 Novembru.) Iha Itália Medievál, tradisaun Saturnália kontinua selebra durante períodu ne'e, ne'ebé agora daudaun ema bolu naran Adventu.[21] Karlus Magnu simu nia koroa liurai nian iha Loron Natál iha tinan 800 no Liurai William I husi Inglaterra simu nia koroa iha Loron Natál iha tinan 1066.
Bainhira Europa Norte mós sai sarani, Yule, sira-nia loron-boot Invernu nian, tau hamutuk ho Natál iha loron ida: dia-25 Dezembru. Iha sékulu XII, estilu fuik Saturnalia no Yule nian nakfila tiha ba "Loron sanulu-resin-rua Natál nian" (25 Dezembru - 5 Janeiru).[21] Ema iha Inglaterra bolu kalan dia-5 Janeiru ho naran Twelfth Night, no ida-ne'e depois sai mós títulu ba pesa-teatru ida husi William Shakespeare.
Iha Idade Média Aas, Natál sai ona festa boot no kronista sira baibain konta oinsá maka ema-boot sira balu selebra loron-boot ne'e. Richard II husi Inglaterra halo festa boot Natál nian iha tinan 1377 ne'ebé sira oho no han karau ruanulu-resin-ualu no bibi-malae atus tolu. [21] Fahi-fuik Yule nian mós iha baibain iha festa Natál medievál. Kanta kantiga Natál nian ne'ebé iha lisan inglés sira-nian hanaran Christmas carol mós sai populár, no uluk la'ós de'it kanta maibé hamutuk ho dansa hotu. Grupu inklui ema ne'ebé vokalista no ema ne'ebé dansa hale'u nia ne'ebé mós hanesan koru. Hakerek-na'in oioin iha otas ne'ebá ko'alia kontra kanta sira-ne'e tanba sira konsidera ne'e kontra morál, no bele kontinua fali lisan antigu Saturnalia no Yule nian.[21] "Misrule" — hemu to'o lanu, hola malu arbiru, joga no taru osan — mós aspetu importante festivál ne'e nian iha tempu ne'ebá. Iha Inglaterra, iha otas ne'ebá sira fó prezente ba malu iha Loron Tinan Foun nian.[21]

Exertu husi The Examination and Tryal of Father Christmas (1686) husi Josiah King, ne'ebé publika la kleur depoizde Natál hahú selebra fila fali nu'udar loron-boot iha Inglaterra.

Reforma no sékulu XIX
Durante Reforma, Protestante sira kondena selebrasaun Natál nian nu'udar "hahalok ladi'ak husi ema ne'ebé tuir Amu-papa" no "sasán Demóniu nian". Kreda Katóliku Romanu hatán liuhosi promove festa ne'e maka'as liután ho jeitu ne'ebé halai tan ba fiar-sarani. Liutiha vitória Parlamentu nian kontra Liurai Charles I durante Funu Sivíl Inglés, ukun-na'in Puritanu sira Inglaterra nian bandu Natál, iha 1647. Motín pro-Natál mosu iha sidade oioin, no durante semana balu amotinadu sira kontrola sidade-Canterbury, no enfeita sira-nia odamatan ho sasán tradisionál Natál nian no hakilar lia-menon hodi hahi'i liurai.[22] Bainhira liurai ukun fila fali iha Inglaterra iha 1660 bandu para tiha, maibé amlulik sira, Kreda Anglikanu nian kontinua kontra selebrasaun Natál nian, uza argumentu hanesan protestante sira-nian.
Iha Amérika Koloniál, puritanu sira iha Inglaterra Foun la aprova Natál; sira bandu nia selebrasaun iha Boston, Massachusetts dezde 1659 to'o 1681. Iha otas hanesan mahorik sira iha Virjínia no Novaiorke selebra loron-boot ne'e ho liberdade. Ema barak ladún gosta Natál iha Estadus Unidus liutiha Revolusaun Amerikana, bainhira EUA sai independente husi Inglaterra, tanba iha tempu ne'ebá sira haree Natál nu'udar loron-boot inglés sira-nian.
Iha tinan 1820, sektarizmu relijiozu komesa menus iha Inglaterra no hakerek-na'in sira hahú preokupa tanba festa Natál bele lakon. Sira imajina katak Natál tempu uluk nian ne'e períodu ne'ebé ema laran-kontente, no sira haka'as an atu ajuda halo loron ne'e sai boot fila fali. Livru Charles Dickens nian naran A Christmas Carol, ne'ebé publika iha 1843, iha influénsia maka'as atu inventa fali Natál nu'udar loron-boot ne'ebé promove família, laran-di'ak, laran-luak no domin ba malu envezde selebrasaun arbiru de'it.[23]
Interese ba Natál sai maka'as fila fali iha Amérika iha 1820 liutiha istória-badan oioin husi Washington Irving ne'ebé mosu iha livru The Sketch Book of Geoffrey Crayon no "Old Christmas", no mós Clement Clarke Moore nia poema iha 1822 naran A Visit From St. Nicholas. Istória sira Irving nian deskreve tradisaun oioin ne'ebé promove laran-di'ak no dame ne'ebé nia dehan katak nia haree tiha iha Inglaterra. Ema balu dehan katak Irving rasik maka inventa “tradisaun” ne'ebé nia haktuir, maibé lee-na'in sira iha Amérika gosta no hasara kostume sira-ne'e ho entuziazmu. [24] Imigrante alemaun barak ne'ebé ba buka moris iha EUA depois ajuda promove loron-boot ne'e tanba lori tradisaun sira Europa kontinentál nian ba nasaun ne'ebá. Natál sai Loron-Boot Ofisiál iha EUA iha 1870.
Template:Portalpar

References
The Oxford Dictionary of Christian Church, Oxford University Press, London (1977), p. 280.
2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 "Christmas", The Catholic Encyclopedia, 1913.
Bratcher, Dennis. "The Christmas Season" The Voice, CRI/Voice, Institute, 2006.
Oxford English Dictionary
""Easter", The Catholic Encyclopedia, 1913.
6.0 6.1 ""Natal Day", The Catholic Encyclopedia, 1913.
7.0 7.1 Bruma, University of Tennessee
Sempronia, Julilla, "Ancient Voices: Saturnalia, AncientWorlds 2004.
Mosley, John, "Common Errors in 'Star of Bethlehem' Planetarium Shows", Planetarian, Third Quarter 1981.
""Mithraism", The Catholic Encyclopedia, 1913.
"Sol." Encyclopædia Britannica, Chicago (2006).
12.0 12.1 12.2 12.3 "Christmas, Encyclopædia Britannica Chicago: Encyclopædia Britannica, 2006.
4:2 Malachi 4:2
"The Anglo-Saxon Calendar"
Sturlson, Snorri, Heimskringla, "Yule in Ancient Norway"
Reichmann, Ruth, "Christmas".
[http://www.history.com/
18.0 18.1 18.2 18.3 "The Feast of the Annunciation", Catholic Encyclopedia, 1998.
Dokumentu ne'e surat privadu ne'ebé prepara ba dato Romanu ida no hanaran tuir artista ne'ebé dezeña nia parte ida. Referénsia ba Natál dehan katak, "VIII kal. ian. natus Christus in Betleem Iudeæ". Ne'e seksaun ida ne'ebé bazeia ba manuskritu seluk husi tinan 336.
Pokhilko, Hieromonk Nicholas, "The Formation of Epiphany according to Different Traditions
21.0 21.1 21.2 21.3 21.4 21.5 Murray, Alexander, "Medieval Christmas", History Today, December 1986, 36 (12), pp. 31 - 39.
Durston, Chris, "Lords of Misrule: The Puritan War on Christmas 1642-60", History Today, Dezembru 1985, 35 (12) pp. 7 - 14.
Rowell, Geoffrey, "Dickens and the Construction of Christmas", History Today, Dezembru 1993, 43 (12), pp. 17 - 24.
Moore nia poema transfere na Natál amerikanu tradisaun tebes antigu olandés sira-nian ne'ebé selebra iha Novaiorke, ne'ebé inklui fó prezente ba malu, família tomak han hamutuk, no ai-knanoik kona-ba “sinterklaas” (iha lia-olandés deriva husi “Saint Nicholas,” no husi sinterklaas mai liafuan modernu EUA nian “Santa Claus”).The history of Christmas: Christmas history in America, 2006
"Christmas," The New Columbia Encyclopedia. New York and London, Columbia University Press 1975.
Restad, Penne L., Christmas in America: A History, New York, Oxford University Press. 1995. ISBN 0-19-509300-3

Ligasaun ba li'ur

Domingo, Outubro 08, 2006

Revolusaun Kravu nian

25 de Abril katak data iha tinan 1974 ne’ebé militar sira halo revolusaun iha Portugál hodi halakon ditadura faxista.
Durante besik tinan limanulu nia laran Portugál moris iha ditadura nia okos. Iha tinan 1926 nia laran militar sira, ne’ebé Costa Gomes maka ukun, hala’o golpe de Estado ida. La dun kleur António de Oliveira Salazar maka sai Ulun-Boot. Rejime foun ne’e bandu partidu polítiku sira, hala’o sensura ba livru ho jornál ne’ebé hakerek kona-ba buat hotu ne’ebé la kona sira-nia laran. Sira mós hatama ema ne’ebé ativista hasoru sira-nia rejime ba dadur, no halo deportasaun barak ba kolónia oioin. Porezemplu hanesan Manuel Carrascalão (maun-alin Carrascalão sira-nia aman), Arsénio José Filipe (Ramos Horta nia abó-mane) ho Francisco Horta (Ramos Horta nia aman), ne’ebé deportadu tiha mai Timór. Bainhira Funu Mundiál Daruak hotu tiha rejime ditadura sira iha rain seluk komesa lakon ho nasaun foun hahú mosu husi eks-kolónia. Maibé iha otas ne’ebá Portugál rain ida be kiak, atrazadu, no la iha buat ida ne’ebé muda.

Guerra do Ultramar sai influénsia maka'as ba militár atu deside hala'o revolusaun ne'e

Iha tinan 1961 nia laran funu hahú iha Angola. Tuirmai iha rain Mosambike ho Giné-Bisau mós mosu movimentu ne’ebé hasoru kolonializmu ho kilat. Salazar haruka soldadu barak atu bá funu iha Áfrika, ninia rejime sei la fó ukun-rasik an. Iha Portugál ema barak komesa sai ba li’ur, ba rain hanesan Fransa no Alemaña, balu halai husi funu, balu bá buka atu hala’o moris seluk tanba sira ki’ak. Estudante barabarak halo manifestasaun no sira mós organiza an atu hasoru faxizmu. Polísia rejime nian, naran P.I.D.E., hafuhu, hadadur no tortura ema. Sira uza métodu hanesan "tortura dukur nian": polísia sira hakilar, halo tarutu no baku ema dadur bainhira sira atu toba dukur; iha loron hirak nia laran ema ne’e komesa la tahan ona no sira sei hatán kuandu polísia litik sira. Iha ativista barak iha dadur-fatin hanesan Caxias ho Peniche iha Portugál, no kampu-konsentrasaun ida iha Kabu Verde naran Tarrafál. Liberdade imprensa seidauk iha. Iha tinan 1961 governu bandu Jornal do Fundão durante fulan neen nia laran tanba jornál ne’e fó-hatene katak hakerek-na’in ida husi Angola naran Luandino Vieira foin manán Prémiu Boot husi Sociedade Portuguesa de Escritores (Klibur Hakerek-Na’in Portugés sira nian). Maski Luandino Vieira hakerek kapás, nia dadur hela tanba nia hakarak nia rain atu sai independente.
Iha tinan 1968 Salazar hetan asidente ida, no ulun-boot rejime nian hili ema seluk atu ukun Portugál, maibé sira la dehan ba nia no – to’o nia mate iha 1970 – nia moras hela maibé nia sei hanoin nia maka kontinua Presidente do Conselho. Mane ne’ebé foin sai na’i-ulun naran Marcello Caetano, no povu portugés espera nia atu muda buat barak no lori nasaun ba demokrasia. Sira bolu tempu ne’e Primavera Marcelista (hasara Primavera de Praga, bainhira ema Xekoslovákia buka atu lakon ditadura komunista ne’ebé Uniaun Soviétika maka ukun), maibé la kleur ema haree katak uitoan de’it mak la hanesan uluk.

Pintura iha muru iha Portugál ho dedikatória ba 25 de Abril
Militár sira baruk funu iha Áfrika no sira hatene ona katak dalan atu remata funu la’ós militár maibé polítiku de’it. Kapitaun balu halibur malu iha klandestinidade atu prepara golpe de Estado hasoru rejime ditadura. Iha loron 25 fulan Abríl 1974, kalan boot liu uitoan tuku 24, rádiu ida tau múzika naran Grândola Vila Morena, ne’ebé José Afonso mak hananu, hanesan sinál ba kuartél militar iha rain oioin iha Portugál nia laran, atu sai ba dalan atu hatún governu. Iha Lizboa tanke-gerra liu hakat sidade no balu para iha fatin ida naran Terreiro do Paço, ne’ebé iha ministériu oioin. Militár sira ne’e, kapitaun Salgueiro Maia mak ukun, no nia aten brani bainhira militár seluk to’o atu hasoru golpe de Estado ne’e no nia halo ema la raan-fakar no militár sira ne’ebé foin to’o mós hili atu hamutuk ho revolusionáriu sira. Depois nia maka hahú tesi lia kona-ba oin-sá maka Marcello Caetano bele rende an, iha Kuartél Carmo nian. Señora ida ne’ebé fa’an ai-funan iha dalan komesa tau ai-funan-kravu iha kilat sira-nia kanu, no hafoin soldadu barak mós tuir nia. Tanba ne’e maka mundu tomak bolu revolusaun portugés ne’e nu’udar "Revolução dos Cravos" (Revolusaun Kravu nian). 25 de Abril ne’e, ema sei hanoin ba nafatin hanesan revolusaun ida ne’ebé hala’o iha dame nia laran no hanesan loron ida ne’ebé loke odamatan ba liberdade no demokrasia iha Portugál.
Husi deskrisaun sira ne’ebé kapás liu hotu kona-ba loron-25 fulan-Abríl, ida maka ida-ne’ebé ita bele hetan iha romanse Alexandra Alpha husi José Cardoso Pires, ne’ebé ami inklui parte ida iha-ne’e:
Sidade ne’e mosu nakonu no naroman daudaun. Ami hetan koluna militár sira-ne’ebé nabilan iha loro laran; no povu tuir kedas, povu barak, barak to’o la bele tama iha ami-nia matan, ema lubun wa’in ne’ebé sai husi nakukun laran, sai husi tinan limanulu ne’ebé nakonu de’it ho mate no haraik an, halai hela la hatene loos ba ne’ebé maibé konserteza ba LIBERDADE!

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Revolusaun_Kravu_nian"

Category: Portugál

Jah-Era

Jah-Era ne’e maka banda ne’ebé hatama ritmu afrikanu no kantiga hanesan “África, mãe de Angola...” iha Timór, ritmu ne’ebé depois sai populár loos.
Buat hotu-hotu hahú iha tinan-1996, iha Perth, Austrália, bainhira Gil Madeira sai husi grupu Kumalá (ne’ebé iha lian ida rain-na’in Austrália nian (aboríjene sira) katak liafuan-hasé hanesan “Di’ak ka lae?” no nia harii grupu foun ho belun balu. Bainhira foin komesa sira mak ne’e: Phillip Irwin iha bateria, Gavin iha baixu, Ashi – ema-Gana – iha perkusaun, i Gil iha viola.
Primeiru sira buka hela kantadór ida, no Gil sai vokalista temporáriu atu bele komesa ensaia de’it. Banda nia naran dahuluk oin-seluk, maibé bainhira sira atu bá toka iha festivál ida ne’ebé atu selebra Bob Marley nia tinan mate nian, festivál ne’e nia organizasaun fó sujestaun ba sira atu troka naran ba buat ruma ne’ebé iha relasaun ho múzika reggae, no hanesan ne’e maka mosu naran Jah-Era, otas Jah nian (Jah ne’e hanesan maromak ida husi rai-Jamaika.
Afinál festivál ne’ebá depois la akontese, maibé sira kontinua nafatin ho naran ida-ne’e. Hafoin sira hetan konvite husi Jane Hazelby, husi rádiu ida ne’ebé toman toka múzika mundu nian (world music), atu mosu iha ninia programa. Ema halo entrevista ba sira e sira mós toka iha rádiu ne’e durante minutu ruanulu. Ema barak ne’ebé toman organiza festivál múzika étnika nian rona beibeik rádiu ida-ne’e, entaun momentu ne’e importante ba sira-nia grupu atu komesa sai famozu. Sira toka, no sira kontinua hakerek múzika orijinál oioin. Iha momentu ne’e Ashi tuir nia feen, ne’ebé profesora, ba fatin dook ne’ebé nia bá hela metin i hanorin iha-ne’ebá, tanba ne’e nia sai husi banda.
Arkitetu australianu ida naran Ian Weir sai nia saseluk iha perkusaun, no mós iha tempu ne’e duni São tama atu kanta. São ne’e koñesida liu nu’udar artista plástika timoroan ho nia naran Maria Madeira. Ema barak bolu sira hodi toka iha pub, festivál oioin, no iha rádiu... Entaun Gavin muda ba rai-Sydney no João Paulo Madeira tama atu toka baixu, hafoin Nídio Valadares mós tuir. Iha otas ne’ebé sira halo CD-Demo ida, ne’e hanesan hahalok obrigatóriu iha mundu múzika nian iha Austrália.
CD hirak-ne’e maka grupu sira bele haruka ba rádiu oioin i ema ne’ebé organiza konsertu, festivál, nst, nu’udar ezemplu ne’ebé hatudu múzika ne’ebé grupu toka baibain. Sira halo de’it kópia neen husi CD-Demo ida-ne’e, no sira inklui kantiga hirak-ne’ebé sira toman toka hanesan “Autocarro 45”, “Garina”, “Sofia Rosa”, “One love” i “Hot hot hot”. Versaun pirata husi CD-Demo ida-ne’e maka depois, liutiha tinan barak ona, sai CD famozu iha Timór tanba ema ruma ne’ebé hetan ezemplár ida halo kópia barak atu fa’an. Entretantu Grace Barbe (ema-Seixeles) mós tama nu’udar kantora. Phillip hetan asidente, nia ain aat ona halo ezersísiu atu sai di’ak fali, no nia la bele toka bateria. Baterista Aiden Dademahr (ema-Zimbábue) tama, Ian Weir manán bolsa-estudu atu bá Inglaterra no Phillip muda fali ba perkusaun. Sira komesa ensaia de’it sira-nia múzika orijinál, hodi prepara an atu grava sira-nia CD komersiál dahuluk.
Aiden, ne’ebé profesór matemátika nian, hetan serbisu i la iha ona tempu ba múzika, no Phillip sai di’ak fali i fila fali ba bateria. Iha fulan-Fevereiru 1999 sira grava sira-nia CD “O Herói”. Primeiru sira koko iha estúdiu ida naran Jewel Recording (uluk sira grava tiha sira-nia demo iha-ne’ebá) maibé depois sira deside atu grava iha Oracle Studios. Estúdiu ne’e nia na’in enjeñeiru-són ida naran David Trail, ho esperiénsia durante tinan 25 ona, ne’ebé mós pianista kapás ida ne’ebé depois toka iha kantiga ida iha CD, ida-ne’ebé naran “O herói”. Estúdiu ne’e dook, gasta oras haat atu to’o iha-ne’ebá ho karreta, maibé nia iha kuartu rasik ne’ebé bele aluga husi artista sira ne’ebé grava hela. Múzika ne’ebé Jah-Era grava orijinál hotu, ida de’it mak lae, ida ne’ebé naran “Timor Rap”, ne’ebé hanesan omenajen ba múzika populár Timór nian, iha estilu reggae. Entretantu Robert “Betinho” Filipe mós tama iha banda.
Iha loron-30 fulan-Agostu sira vota iha referendu iha Perth no iha loron tuir sira sa’e aviaun hodi bá toka iha Festivál Pérola (Sinju) nian, festivál naran-boot iha Brum (iha norte Austrália Loromonu nian), ne’ebé sei dura loron sanulu. Tanba sira to’o tarde, organizadór sira hirus, entaun sira bá rai de’it sira-nia sasán iha otél i sira bá kedas ba fatin atuasaun nian hodi halo teste-són atu toka iha kalan ne’ebá. Sira-nia atuasaun la’o di’ak, ema barak gosta, no, tanba iha problema ida ho banda prinsipál, organizadór sira sira husi Jah-Era atu sai saseluk, atu toka loroloron, dala ruma loron ida dala rua.
Rezultadu husi referendu sai no banda hotu-hotu ne’ebé liu husi palku leten fó parabéns ba nasaun foun, “ikusliu livre ona”. Sira okupadu tebetebes, ladún iha asesu ba televizaun, maibé ema ne’ebé sira koñese iha-ne’ebá komesa konta kona-ba situasaun susar iha Timór. Bainhira sira fila fali ba Perth, ema haktuir ba sira buat hotu-hotu ne’ebé akontese hela e sira hotu ba kedas halibur ho manifestasaun hasoru Indonézia nia hahalok aat. Entretantu refujiadu sira husi fatin UNAMET nian hetan evakuasaun ba Austrália. Servisu emigrasaun nian iha Perth husu ema na’in-tolu hodi sai durubasa ba ema timoroan ne’ebé foin to’o; Gil, ne’ebé halo tiha ona knaar ida-ne’e dala ruma, sai ida husi sira ne’ebé ema hili atu bá Darwin. Liutiha semana tolu ema Emigrasaun nian fahe refujiadu sira ba Perth, Sydney no Melbourne. Gil maka ida husi durubasa hirak ne’ebé sai ikus liu husi kampu-refujiadu iha Darwin tanba refujiadu na’in-haat tama iha ospitál tanba moras no nia durubasa ba sira.
Husi sira na’in-haat ne’e ida maka Verónica Gusmão, ne’ebé agora daudaun ninia feen. Depois, iha Perth, grupu kuaze tomak (Gil, São, João Paulo Madeira, Betinho no Grace) pasa sira-nia tempu iha kampu-refujiadu, hodi tulun sira iha-ne’ebá. Sira kansela tiha sira-nia atuasaun no sira serbisu iha organizasaun ba konsertu tolu ne’ebé iha objetivu atu buka osan atu fó ba refujiadu sira (refujiadu iha Perth maizomenus na’in-300). Liutiha fulan ne’e Austrália haruka refujiadu hirak-ne’e mai fali Timór.
João Paulo Madeira deside atu mai hela iha Timór-Leste. Depois Betinho no Gil mós tuir. Bainhira sira iha-ne’e ona sira seidauk hanoin atu toka. Gil hamenu komputadór ida husi EUA liuhusi nia belun amerikanu ida, hodi bele grava nia múzika rasik. Depois mosu Aurito Ximenes dehan katak iha kantora ida ne’ebé manán tiha konkursu ida no iha interese atu grava CD ida, nia hakarak hatene se Gil bele halo gravasaun ne’e. Kantora ida-ne’e naran Lili Ribeiro, ne’ebé depois sei sai hanesan fitun boot iha lalehan múzika pop nian iha Timór Lorosa’e.
Gil Madeira hatete katak nia prontu atu simu projetu ne’e, maibé tenkesér buat hotu-hotu ho formatu dijitál, ne’ebé modelu foun iha Timór iha tempu ne’ebá. Baibain múziku sira iha-ne’e uluk sempre toman halo sira-nia master gravasaun nian uza de’it kasete ka DAT. Lili i nia grupu grava kasete ida no lori hodi hatudu ba Gil, depois sira deside atu koko grava kantiga ida de’it iha estúdiu ho Gil atu bele haree se sira gosta nia rezultadu. Sira kontente ho produtu ne’e no sira deside atu grava duni CD tomak ida. Sira lori master dijitál, pioneiru, atu halo kópia barak iha Indonézia, i depois buat ne’ebé akontese famozu ona... CD “Hein Nafatin Ó” ne’e sai hanesan ida husi susesu boot liu hotu iha Timór nia laran. Susesu ne’e tanba razaun barak, no ita bele temi rua: kantora nia lian hanesan anju, maibé mós inovasaun (buat foun) barak ne’ebé CD ne’e hatudu, la hanesan ona modelu baibain iha Timór ho kantadór ida ho orgaun ida.
Aurito Ximenes, Gil Madeira, no belun seluk tan, ensaia “só tanba toka múzika halo sira haksolok, sira halo hanesan jam session”. Depois mosu Betinho Filipe dehan katak nia simu konvite ba sira atu toka iha restaurante australianu ida, naran “Roo Bar”. Sira na’in-tolu mak toka, ho bateria eletrónika ida, tanba iha otas ne’ebá iha Timór sira seidauk bele hetan baterista ida ne’ebé toman ona ba ritmu ho abut afrikana ne’ebé sira-nia grupu toka (merenge, kizomba, marabenta, reggae...).
Ba kalan ida-idak ne’ebé sira toka restaurante nia na’in selu sira dólar tolunulu de’it, maibé iha tempu ne’ebá sira toka atu halo múzika de’it, la’ós tanba osan. Sira-nia CD “O herói” naran-boot ona iha ne’e, kantiga “China Mulata” hanesan mega-hit ida, no ema hotu-hotu bolu sira “Jah-Era” ka “tokadór China Mulata nian”, tanba ne’e sira deside atu kontinua nafatin ho sira-nia naran. Entaun sira hahú toka iha festa kazamentu, depois São ho Phillip mai espesialmente husi Austrália ba grupu nia atuasaun iha Festa Ukun-Rasik An nian iha Tasitolu, iha loron-20 fulan-Maiu 2002. Sira kontinua toka iha sirkuitu festa kazamentu nian, iha restaurante... no ema barak mós hahú hasara sira ona. Agora ne’e daudaun múzika afrikana sai buat normál ona iha Timór nia laran, no kuaze grupu hotu-hotu oras-ne’e toman ona kanta múzika hirak-ne’e. Jah-Era prepara an agora atu grava CD foun ida ho múzika orijinál, no sei inklui de’it kantiga povu nian ida ka kantiga ruma ne’ebé grava kleur ona husi múziku timoroan ruma i sai tiha ona parte husi memória koletiva ema hotu-hotu nian (maibé sira dehan katak iha kazu ida-ne’e sira sei husu autorizasaun husi autór). Ema ne’ebé hola parte iha banda agora maka ne’e: Gil Madeira, Aurito Ximenes, Betinho Filipe, Asoko Oliveira, Jimmy Madeira no Lala Sanwa.
Gil Madeira nia estúdiu kontinua nia atividade, no grava tiha ona CD barak hanesan porezemplu: CD husu grupu Nekaf Mese husi Oekusi, albun daruak husi Vital Reis ho nia grupu Bis Kota, VCD husi Valdo Belo, Zénia Matos no Kito Belo (Zeqval), ida husi Grupo Emanuel, husi Suai, albun husi Zénia Matos, Marcos ho Agio, CD husi Amu-lulik Adérito husi D. Bosco, ida husi Anati, nsst.


Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jah-Era"

Literatura timór

Literatura timór

Contents[hide]
1 Literatura koloniál
2 Literatura pós-koloniál
2.1 Poezia
2.2 Romanse
2.3 "Literatura-denúnsia"
2.4 Futuru
3 Bibliografia
4 Ligasaun ba li'ur


Literatura koloniál
Molok portugés sira to'o mai Timór, bainhira sékulu XVI hahú, povu sira seluk mai ona vizita ita-nia tasi-ibun hodi sosa ai-kameli, liuliu ema-xina, ema-malaiu no ema-java. Tanba povu sira Timor nian iha tempu ne'ebá seidauk hatene hakerek, malae sira-ne'e maka komesa hakerek apontamentu balu kona-ba illa ne'e no ema rain-na'in.
Maibé portugés sira maka hahú hela metin iha-ne’e, liuliu amu-lulik katóliku sira, sékulu balu molok okupasaun koloniál loloos tama iha rain ne’e. Neineik-neineik mosu monografia, livru-memórias, disionáriu, livru ho orasaun iha lian oioin Timór nian, husi hakerek-na’in hanesan amu-lulik, militár, administradór, ema lemo-rai no deportadu sira.
Ida ne’ebé famozu liu maka A ilha Verde e Vermelha de Timor, husi Alberto Osório de Castro, ne’ebé publika dala uluk iha revista Seara Nova, iha fulan-Juñu 1928. Ne’e livru kona-ba viajen, la hanesan baibain, hakerek ho proza poétika, nakonu ho informasaun barak kona-ba illa ne’e, nia natureza no nia emar.
Livru ki’ikoan husi Paulo Braga, A Ilha dos Homens Nus (1936), dada ita-nia atensaun tanba hakerek-na’in hatudu Ataúru haree husi nia matan idealista: sosiedade tradisionál libertária ida, laiha esplorasaun husi mane ba mane, ne’ebé ema halo de’it "domin-livre".
Otas kolonializmu nian halo mosu mós fiksaun oin ida ne’ebé agora ne’e daudaun ita hanaran "literatura koloniál", ne’ebé tuir definisaun klásika husi Pires Laranjeira maka ida ne’ebé "hakerek no publika, kuaze hotu-hotu, husi portugés sira ne’ebé fila fali ba Portugál, uza pontudevista husi ezotizmu, evazionizmu, hatún rasa sira seluk (hanesan ema-metan), fó-apoiu ba ideia no prátika kolonialista, ne’ebé haree ba mundu no ba situasaun oioin liuhosi malae-mutin sira-nia matan, no personajen importante liu mós malae-mutin hotu, balu kolonu balu ema lemo-rai, no, bainhira ema-metan tama iha istória, narradór haree liu de’it ba sira, hatudu sira nu’udar buat ida estranu, folklóriku, fuik, no la konsidera sira nu’udar ema ho kultura rasik, ho sira-nia psikolojia, sentimentus no kakutak".
Iha Timór, reprezentante di’ak ida husi jéneru ida-ne’e maka Caiúru, husi Grácio Ribeiro (1939). Novela ho estilu autobiográfiku, konta aventura oioin husi joven komunista ida ne’ebé hetan deportasaun mai Timór tanba halo atividade polítika hasoru rejime faxista iha Portugál, ne’ebé iha-ne’e hala’o istória-domin ida ho nia nona naran Caiúru. Maski nia hatudu simpatia ba ema ne’ebé hetan kondenasaun ba serbisu todan no ba revoltozu sira husi Manufahi, no nia sente orgullu tanba nia la baku nia mainatu sira, la hanesan nia kamarada sira ne’ebé toman baku kriadu, maibé nia situasaun di’ak liu nu’udar ema-mutin halo nia haluha nia ideolojia polítika, no nia mós komesa halo hanesan na’i-boot ida ne’ebé bele deside kona-ba ema ki’ik rain-na’in nia vida. Livru ida-ne’e dokumentu sosiolójiku interesante tebes, ne’ebé hatudu aspetu oioin husi sosiedade iha tempu ne’ebá, porezemplu oinsá maka nia sosa nona ida – ne’ebé nia folin baratu liu duké kuda ida ne’ebé nia mós sosa.
Nona sira sai hanesan asuntu ne’ebé mosu beibeik iha literatura hakerek husi ema-metrópole sira, kala tanba nona sira banesan parte husi sosiedade iha-ne’e ke sira hakbesik liután, no feto-raan hirak-ne’e sai hanesan janela ba mundu Timór nian ba sira-nia "la'en" malae. Grácio Ribeiro sei hakerek tan kona-ba deportadu sira-nia moris iha romanse ida ne’ebé nia sei publika ikusmai: Deportados (1972).

Literatura pós-koloniál
Tama ona ba korrente literatura pós-koloniál, ho krítika maka’as ba kolonializmu nia hahalok aat, ami temi Corpo colonial husi Joana Ruas (1981), romanse femininu loos, ke konta dalan Alitia nian, alferes milisianu nia feen be tuir nia la’en mai Timór, kolónia ne’ebé dook to’o ema barak haluha tiha, fatin ne’ebé funu koloniál la to’o no militár sira-nia inimigu boot maka tédiu de’it (katak sira baruk tanba sira la iha buat ida hodi halo no sira-nia moris loroloron nian maten hela). Ita bele hateten katak ne’e livru ida susar atu lee, ne’ebé interrompe beibeik nia istória ho monólogu filozófiku naruk ka diálogu ne’ebé la hanesan realidade kona-ba kestaun ezistensiál oioin, maibé hatudu mós quadru interesante ida kona-ba tropa sira-nia feen ke hela iha illa ne’e sha Azia no Oseania nia klaran no mós kona-ba kondisaun feto nian. Ne’e mós romanse ida kona-ba lakon neon, traisaun no moris ne’ebé la haksolok no la kompletu. Nia istória ko’alia kona-ba oinsá maka protagonista hakbesik ba Manucodiata, feto-raan prostituta timoroan ne’ebé Alitia nia la’en bá beibeik ho nia, no livru ne’e mós hatudu situasaun foun ida iha relasaun husi metropolitanu sira ho feto balu iha-ne’e.

hatais tuir Timor-Leste nia lisan ka kultura

Livru ida ne'ebé kontráriu loos ba literatura koloniál maka Uma deusa no "inferno" de Timor, husi Francisco A. Gomes (1980). Livru ida-ne’e tama ba estilu ida ne’ebé ita bele hanaran "literatura arrependimentu nian", buka de’it atu hatún buat hotu ne’ebé Portugál nian no iha mós personajen timoroan barak (liuliu feto) revolusionáriu ho ema barak mak tuir sira, maibé anakróniku (katak la tuir realidade tebes otas ne’ebá nian), inventa de’it no la haree ba situasaun istórika no sosiál loloos iha tempu ne’ebé nia asaun la’o.
Kaer fila fali asuntu uluk, ita hetan A nona do Pinto Brás (Novela Timorense) (1992), Filipe Ferreira maka asina livru ne’e.

Poezia
Tuirmai ita haksoit tama ba mundu poezia nian, agora husi hakerek-na’in timoroan sira. Husi sira-ne’e ida ne’ebé importante liu maka Fernando Sylvan karik. Ne’e naran literáriu husi Abílio Leopoldo Motta-Ferreira. Maski nia bá hela metin iha Portugál bainhira sei labarik, nia laran nunka hadook husi nia rain-inan, ne’ebé sai beibeik asuntu ba nia poezia, hamutuk ho tema universál liu hanesan hahi’i domin ka feto ne’ebé nia hadomi. Intelektuál badinas, durante tinan barak nia laran nia sai Prezidente Sociedade da Língua Portuguesa nian. Nia knaar poétiku kuaze hotu-hotu tau hamutuk iha livru A Voz Fagueira de Oan Tímor (1993).
Fernando Sylvan ne’e inklui mós iha koletánea husi poeta timoroan sira Enterrem meu coração no Ramelau (1982), ne’ebé publika iha Luanda, Angola, husi União de Escritores Angolanos, hamutuk ho José Alexandre Gusmão, Jorge Lautén, no sira balu tan ne’ebé hakerek ladún kapás, no tempu halo ita haluha sira-nia naran.
Kazu rua iha poezia Timór nian ne’ebé reprezenta loos literatura ne’ebé tama ba ideolojia polítika ruma nia laran maka Borja da Costa (inklui mós iha koletánea UEA nian), iha "karuk" revolusionária, no mós Jorge Barros Duarte, iha “kuanan” reasionária.

Xanana Gusmão: poeta no prezidente

Ami temi tiha ona José Alexandre Gusmão, ne’ebé ema konese liu ho naran Xanana Gusmão, agora ne’e daudaun Prezidente Repúblika nian, publika iha 1998 Mar Meu – Poemas e pinturas, ne’ebé hakerek bainhira nia dadur hela. Hakerek-na’in husi Mosambike Mia Couto dehan iha lia-maklokek: "N'o iha página hirak-ne’e ha’u konfirma: Liuhosi mane ida nia liman maka hakerek Timór. Livru ida Xanana Gusmão nian la hanesan livru baibain. Liuhosi ninia letra ita sente katakpovu ida tomak, nasaun ida, maka ko’alia. Iha-ne’ebá la’ós de’it poezia maibé iha mós epopeia povu ida nian, eroízmu ne’ebé ita hakarak koko, utopia ne’ebé ita hakarak atu sai ita-nian".
João Aparício mós naran ida ne’ebé ita labele haluha, ho livru-poezia rua ne’ebé publika tiha ona husi Editorial Caminho, A janela de Timor no Uma casa e duas vacas. Ida tan, ho pseudónimu Kay Shaly Rakmabean, publika husi Real Associação de Braga, ho títulu Versos do Oprimido (1995).
Liutiha Masakre iha Santa Krús, Abé Barreto aproveita nia prezensa iha Kanadá ho programa troka-malu ba estudante universitáriu sira, no nia husu azilu polítiku, depois nia sai kantór-intervensaun hamutuk ho ativista kanadianu Aloz MacDonald. Abé Barreto publika iha Olanda iha 1995 Menari Mengelilingi Planet Bumi (Dansa hale’u Planeta Terra), poezia ho lia-indonézia, no iha 1996, iha Austrália, Come with me singing in a choir (Mai ho ha’u kanta iha koru ida).
Iha mós hakerek-na’in foin-sa’e timoroan seluk tan ne’ebé hato’o sira-nia sentimentus liuhosi poezia, balu publika tiha ona livru, balu ho poema namkari iha jornál no boletin oioin. Ami temi ema na’in-rua: Crisódio Araújo no Celso Oliveira.
Poeta ida ne’ebé, maski nia ema-Portugál, hakbesik loos ba Timór no ba timoroan sira, nia hakerek kapás tebetebes, maka Ruy Cinatti. Poeta, agrónomu, antropólogu, botániku, ninia knaar belar no ema barak koiiese ona, inklui livru hirak-ne’e: Não Somos Deste Mundo (1941), Poemas Escolhidos (1951), O Livro do Nómada Meu Amigo (1966), Sete Septetos (1967), Borda d’Agua (1970), Uma Sequência Timorense (1970), Cravo Singular (1974), Timor – Amor (1974), O A Fazer, Faz-se (1976), Poemas (1981), Manhã Imensa (1982) no Um Cancioneiro para Timor (1996).

Romanse
Hakerek-na’in timoroan ladún barak hala’o knaar hakerek romanse. Ponte Pedrinha, pseudónimu literáriu Henrique Borges nian, hakerek Andanças de um Timorense, ne’ebé publika iha 1998. Poeta mosambikanu José Craveirinha hakerek iha lia-maklokek: "Tristeza boot katak hananu kmanek hanesan ne’e hamosu testu natoon ida-ne’e. Natoon no umilde maibé sinseru loos. Sinseru no Boot!”. Epizódiu importante iha estrutura haktuir nian ne’e bainhira kazál joven Kotená no Kêti-Kia la respeita lisan antigu ema-ataúru sira-nian, tuir lisan ida-ne’e noiva iha kalan-kaben la hamutuk ho nia noivu maibé toba fali ho nia noivu nia tiu.
Iha pozisaun aas liu, ita hetan Luís Cardoso, autór timoroan ne’ebé hakerek kapás liu hotu, publika tiha ona romanse tolu, aleinde kolabora iha jornál no revista oioin.
Crónica de uma travessia – A época do ai-dik-funam (1997) ne’e haktuir nia moris rasik no akompana mós Istória ikusliu Timór nian no ko’alia kona-ba dalan oioin ne’ebé autór ho nia aman la’o, iha ita-nia rain, iha rain seluk no mós dalan iha sira-nia vida rasik. Buat hirak-ne’e hotu akontese iha mundu lulik ne’ebé iha Timór mós ukun Istória, ka ema sira-nia hanoin kona-ba Istória.
Olhos de Coruja, Olhos de Gato Bravo (2001) tama kle’an liután ba mundu lulik ida-ne’e, no nia bá buka mitu fundamentál povu Timór nian, hanesan sira ne’ebé ko’alia kona-ba revolta Manufahi nian.
Iha A última morte do Coronel Santiago (2003) nia uza didi’ak téknika haktuir nian enkuantu nia konta daudaun hahalok husi personajen oioin ne’ebé inklui mós hakerek-na’in ida alter ego husi autór, ne’ebé nia laran monu ba personajen feto prinsipál husi autór nia romanse ikus. Majia no lulik husi fiar sobrenaturál Timór nian kahur ho ironia típika husi Luís Cardoso, ne’ebé mós temi dala barak ambiente, livru no referénsias husi intelektuál balu husi karuk moderna Europa nian.

"Literatura-denúnsia"
Sees dala ida tan husi área livru timoroan sira nian, iha livru rua ne’ebé ita tenke temi iha-ne'e, no ita bele hanaran nu’udar “literatura-denúnsia”.
Saksi Mata (Sasin-Matan), istória-ki’ik lubun ida ne’ebé akontese iha tempu be Indonézia sei hanehan ita-nia rain, hakerek husi Seno Gumira Ajidarma, hakerek-na’in importante tebetebes iha jerasaun ikusliu literatura Indonézia nian. Ajidarma publika uluk istória-ki’ik hirak-ne’e iha jornál oioin iha rain ne’ebá, liutiha boot sira hasai nia husi ninia serbisu iha revista Jakarta Jakarta tanba nia fó-sai notísias kona-ba Masakre iha Santa Krús (iha 12 Novembru 1991). Editora ki’ikoan, Bentang Budaya, maka publika edisaun dahuluk nu’udar livru iha tinan 1994 nia laran. Timor Aid atu publika livru ida-ne’e iha lia-tetun.
Livru ida tan ne’ebé dada ita-nia atensaun maka A redundância da coragem husi Timothy Mo, ne’ebé publika orijinalmente iha lia-inglés iha 1991. Autór ne’e nia inan ema-Inglaterra no nia aman ema-Kantaun iha Xina. Nia konsege konta loloos kona-ba sociedade Timór nian iha tempu ikusliu iha administrasaun portugeza, depois oinsá maka durante tinan balu populasaun barak hela iha foho no funu iha ai-laran hasoru invazór, no tuirmai kona-ba vida ba sira ne’ebé rende ka bapa sira kaptura. Buat hirak ne’e hotu haktuir husi narradór Adoph Ng nia lian ne’ebé uza beibeik lia-soen; nia ema-Xina timoroan, omoseksuál no mane husi mundu boot iha li’ur ne’ebé sente nafatin nu’udar malaik ida iha nia rain tanba nia aman haruka nia bá estuda iha universidade iha Toronto, iha Kanadá.

Futuru
Literatura ne’ebé hakerek husi timoroan sira baibain uza de’it lia-portugés, uitoan de’it maka lae. Sira haree katak rezisténsia, identidade no nasionalidade mós liuhosi lia-portugés. Ami fiar katak jerasaun agora ne’e daudaun, ne’ebé hahú ona atu kore an husi presaun kulturál ne’ebé hetan durante tinan barak bainhira tenke dekór de’it Pancasila ho lia-indonézia, sei hamosu la kleur mós literatura foun ida buras iha lia-tetun.

Bibliografia
Esperança, João Paulo T. – Haree liu de’it ba literatura kona-ba Timór, in: «Várzea de Letras – Jornal literário do Departamento de Língua Portuguesa da UNTL», Díli (Timor-Leste), (nº 08), Setembro 2004, p. 2-3
Esperança, João Paulo T. - Um brevíssimo olhar sobre a Literatura de Timor, in: «Mealibra – Revista de Cultura», Viana do Castelo (Portugal), Centro Cultural do Alto Minho, série 3 (16), Verão 2005, p. 131-134
Esperança, João Paulo T. – Peneer meselo laa Literatura kidia-laa Timór, in: «Várzea de Letras – Jornal literário do Departamento de Língua Portuguesa da UNTL», Díli (Timor-Leste), Dezembro 2005, p. 3-4
Esperança, João Paulo Tavares et al – O que é a lusofonia/ Saída maka luzofonia. Díli, Instituto Camões, 2005


Ligasaun ba li'ur
Fernando Sylvan - ho portugés
Poesia eterna – Xanana Gusmão - ho portugés
O Timor de Ruy Cinatti - ho portugés
A língua da travessia – Luís Cardoso - ho portugés
Textos sobre Timor e outros amores - testu oioin kona-ba literatura no kultura Timór nian, hakerek ho tetun, tokodede no mós portugés.
Hanoin oin-oin - blog ne'ebé hakerek ho portugés no tetun (no dala ruma tokodede) kona-ba asuntu oin-oin Timór nian, inklui mós literatura.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Literatura_tim%C3%B3r"

Categories: Timór Lorosa'e Literatura

Geoffrey Hull

Geoffrey Hull ne’e linguístika-na’in ida ne’ebé importante tebetebes ba Istória dezenvolvimentu tetun nian.
Hori uluk iha Istória umanidade nian sempre iha lian oioin ne’ebé aas liu duké sira seluk tan, ne’e beibeik tanba razaun polítika ka militár nian. Lian sira-ne’ebé sira-nia makdalen hela iha dominasaun ka kolonizasaun okos la hetan biban atu buras no sai modernu (ho lian barak ne’e akontese durante atus wa’in nia laran), liuliu ba lian hirak-ne’ebé sira-nia ko’alia-na’in seidauk iha tradisaun hakerek nian. Ne’e akontese la’ós de’it iha Mundu Datoluk, maibé mós ho lian ne’ebé ukun-na’in balu hanehan iha Europa.
Situasaun ida-ne’e hahú nakfila ba lian barak iha sékulu XIX, ba dalen barak tan ne’e mosu de’it depoizde otas ukun-rasik an nian iha rain oioin, liutiha Funu Mundiál Daruak. Iha kazu barak liu, esforsu ba estudu, padronizasaun no dezenvolvimentu ba lian ida iha ema uitoan ka ema ida de’it ne’ebé maka sai matadalan, intelektuál ida ne’ebé matenek loos no badinas tebetebes. Nune’e, ita la bele haluha knaar fundamentál husi Koldo Mitxelena ba lia-euskara (ka lia-basku, iha España), husi Eliezer Ben Yehuda ba lia-ebraiku (Israél), husi Ivar Aasen no Knud Knudsen ba lia-noruegés, husi Johannes Aavik ba lia-estóniu, husi Taras Shevchenko ba lia-ukranianu... Hanesan de’it, importante tebes Geoffrey Hull nia knaar iha investigasaun no promosaun lia-tetun nian – no mós ba lian seluk Timór Lorosa’e nian. Linguístika-na’in duni – no ita uza liafuan ne’e ho nia arti kompletu no furak liu – Profesór Doutór Hull ne’e maka hanesan ema ne’ebé ita baibain hanaran jéniu (matenek-na’in) ida. Nia moris iha família ida ne’ebé raan-kahur ho ema husi fatin no lian oioin: husi Inglaterra, husi Eskósia, husi Itália, Malta no Fransa. Família inan nian mós hela iha rai-Ejitu durante jerasaun tolu. Bainhira nia sei labarik nia rona iha uma, aleinde lia-inglés, lia-italianu, lia-maltés, lia-fransés, lia-árabe no mós lia-gregu.
Ninia domin ba livru no linguístika mosu bainhira nia sei ki’ikoan, nia hahú aprende latín no españól kuandu nia sei adolexente, no mós portugés uitoan husi ema-Goa sira balu ne’ebé hela iha Sídnei. Iha Universidade Sídnei nian, nia estuda linguístika istórika no komparativa, no sai especialista kona-ba lian románika no séltika sira. Depois nia arranka ba Itália, atu hala’o investigasaun iha rai-laran ba nia teze-doutoramentu iha tinan 1982 kona-ba análize diakrónika dialetu galo-romanse sira-nian iha Itália Norte no iha kantaun Grisons iha rai-Suisa. Nia hanorin filolojia séltika no lian séltika moderna oioin (lia-gaéliku husi Irlanda, lia-galés husi rai-Gales, kórniku husi rai-Kornualla no lia-bretaun husi Fransa) iha Universidade Sídnei (1988-1992) no nia fó aula i halo konferénsia barak kona-ba lia-italianu, lia-fransés, lia-oksitanu (husi Fransa), latín medievál no dialektolojia lia-italianu nian iha Universidade australiana oioin (Melbourne, Latrobe, Wollongong). Nia iha sertifikadu-kualifikasaun nu’udar tradutór ba lia-fransés, lia-italianu, lia-españól, lia-portugés, lia-romenu, lia-maltés, lia-alemaun, lia-polaku, lia-ukranianu no lia-latín. Nia publika livru barak kona-ba lian hirak-ne’e, sei iha mós livru ida kona-ba istória husi reforma litúrjia nian iha Kreda Romana no Kreda Lorosa’e.
Iha tinan 80 nian, bainhira Dom Martinho da Costa Lopes bá vizita Austrália, Geoffrey Hull hirus tebetebes tanba Primeiru Ministru husi ninia rain dehan katak Amu-Bispu ne’e bosok-teen. Ne’e tanba Amu-Bispu fó-hatene iha ne’ebá kona-ba hahalok aat husi okupante indonéziu, maibé Austrália belun di’ak ho Governu Indonézia nian. Geoffrey Hull deside atu investiga no publika kona-ba saida maka akontese duni iha Timór Lorosa'e. Tuirmai nia mós hakarak aprende tetun, ho tulun husi ema iha komunidade timoroan iha Austrália, no mós ho materiál balu ne’ebé iha ona no nia husu-empresta, hanesan disionáriu Rafael das Dores nian (1907) no tradusaun ba tetun husi Evanjellu Saun Markus nian. Tanba la iha materiál modernu ka livru atu hanorin lian ida-ne’e, nia, nu’udar linguista profisionál, rezolve atu hakerek manuál ida hodi hanorin lian ne’e ba malae sira. Husi ne’e mak mosu livru Mai kolia tetun, ne’ebé publika iha tinan 1993, ohin loron hetan tiha ona edisaun dahaat, no sai tiha ona nu’udar ferramenta ida ne’ebé estudante tetun hotu-hotu tenke uza. Bispu australianu ida konvida nia atu hola parte ba komisaun ida ne’ebé buka hatene kona-ba violasaun direitus umanus iha Timór, no tanba ne’e nia biban atu mai iha-ne’e dala rua durante okupasaun nia laran, iha 1994 no 1997, hamutuk ho Amu-Bispu australianu na’in-rua. Hori tinan 90 nian, nia hahú dedika ninia tempu no knaar akadémiku barak atu estuda lian sira Timór nian, no nia publika tiha ona disionáriu tetun-inglés ida, no ida seluk malaiu-tetun nian, ne’ebé serbisu hamutuk ho Toni Pollard, no hakerek mós testu fundamentál barak kona-ba linguístika Timór nian, aleinde livru pedagójiku oioin no deskrisaun mambae Suru nian, baikenu, galolen no waima’a nian. Iha tinan 1999 nia simu konvite husi Nasoins Unidas no Komisaun Eleitorál Austrália nian atu tradús dokumentu sira ba votasaun iha referendu independénsia nian, no iha fulan-Agostu 2000 nia maka ko’alia-na’in ne’ebé Xanana Gusmão konvida atu hato’o lian kona-ba “Identidade, Lian no Polítika Edukasionál” iha Kongresu Nasionál CNRT nian. Tanba nia defende maka’as lia-portugés nu’udar lian ofisiál, Embaixada Austrália nian, ne’ebé iha momentu ne’ebá simu nia nu’udar bainaka, tau nia naha iha odamatan. Nia hola parte iha ekipa linguista sira nian ne’ebé iha Institutu Nasionál Linguístika nian hala’o knaar ba padronizasaun tetun nian. Ninia serbisu ba lian sira Timór Lorosa’e nian importante tebetebes.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Geoffrey_Hull"

Category: Timór Lorosa'e

Ruy Cinatti

Ruy Cinatti Vaz Monteiro Gomes moris iha loron 8 fulan Marsu 1915 iha Londres. Nia inan-aman ema Portugál, maibé nia inan mós iha bei-ala husi rai-Itália no rai-Makau. Nia sei joven bainhira nia hahú hakerek no publika poezia. Nia estuda hela iha Portugál, maibé nia iha mehi atu ba rain oioin ne’ebé dook no tropikál. Nia gosta liu lee livru husi hakerek-na’in nu’udar Jules Verne, Wenceslau de Morais, Robert Lois Stevenson ka Alain Gerbault. Nia hili atu estuda agronomia tanba nia hakarak servisu iha uma li’ur, maibé nia gasta tinan barak to’o nia remata nia kursu. Iha tinan hirak ne’e nia laran Ruy Cinatti badinas iha atividade kulturál oioin. Nia mai Timór ba dala uluk iha 27 fulan-Juñu 1946, nia hakfodak no fuan tuku-tuku tanba rain ida-ne’e kapás paramate. Nia sente ninia mehi sai tebes ona. Maibé nia mós laran-kraik tanba nia haree katak iha Funu Mundiál Daruak nia laran soldadu japonés sira sobu tiha kota no ai-laran, no ema terus no susar barabarak. Funu foin hotu, administrasaun portugés tama atu ukun fali Timór, no Ruy Cinatti mai serbisu nu’udar sekretáriu no xefe-gabinete ba governadór Timór nian, naran Óscar Ruas. Iha buat ruma maka nia halo bainhira nia to’o Dili ne’ebé importante duni ba nia an: nia buka no hadi’a Alain Gerbault nia rate iha Cemitério de Santa Cruz no mós nia maka asina surat-mate ne’ebé Embaixada Fransa nian iha Lizboa husu (Alain Gerbault ne’e hakerek-na’in fransés no ró-na’in aventureiru be Cinatti gosta lee kuandu nia sei foin-sa'e, i nia foin mate iha Timór molok invazaun japonés). Ruy Cinatti hadomi Timór liu ba beibeik no nia hakarak buka hatene kona-ba ai-hun sira, ema no seluk tan, maibé dala barak nia tenke servisu de’it ho surat iha eskritóriu nia laran. Maski nune’e nia hakerek kona-ba botánika i poezia. Nia mós toman ko’alia hasoru hahalok husi administrasaun portugés ne’ebé la di’ak. Iha tinan 1948 nia laran nia ba fali ba Lizboa, no kontinua hekerek kona-ba ai-hun sira Timór nian. Nia fila fali mai Timór iha 1951, nu’udar xefe Servisu Agrikultura, no hela iha ne’e to’o 1955. Nia kontinua badinas no buka hatene buat barak husi Timór. Nia hamaluk an ho ema rai-na’in. Tinan balu liu tan nia hakerek poema kapás ida naran Propósito Inadiável, ne’ebé hatudu loos saida maka nia sente iha nia laran ba timoroan sira. Hafoin nia ba estuda antropolojia iha rai-Oksford. Iha 1958 nia mai vizita dala ida tan atu hala’o investigasaun kona-ba arkitetura tuir Timór nia lisan, no durante tinan 1962 nia laran nia mós iha ne’e. Nia hemu-raan ho D. Armando Barreto, liurai Aiasa nian, no D. Adelino Ximenes, liurai Loree nian. Nia ligasaun ho Timór nia povu sai metin liu, ema mós hatudu ba nia buat lulik ne’ebé baibain sira la husik malae sira haree. Nia mai Timór dala ikus iha 1966 nia laran. Ruy Cinatti hakerek livru barabarak iha nia moris nia laran, liuliu kona-ba Timór: ai-hun no ai-laran, kuda-rai, arkitetura, ema nia fiar no nia lisan, fotografia, poezia... Nia mate iha fulan-Outubru 1986, iha Lizboa, tinan barak molok nia bele haree nia rain doben Timór hetan liberdade.


Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Ruy_Cinatti"

Jogo do Pau - iha tetun

Jogo do Pau ne’e sistema baku-malu ho ai-dona tuir lisan Portugál nian, ita bele dehan ne'e arte marsiál portugeza ida.

Iha sosiedade barak ema haree surik hanesan kilat ida ne’ebé lulik, no dato asuwa’in sira de’it maka bele kaer. Ema ki’ik labele kaer surik, no tanba ne’e sira dezenvolve sistema oioin hodi bele defende an ka baku-malu ho liman mamuk de’it ka ferramenta loroloron nian. Sé maka koñese istória kona-ba oinsá maka karate mosu iha Okinawa (no liafuan “karaté” katak “liman mamuk” iha lia-japonés) mós hatene katak sistema ne’e mosu hamutuk ho kobudo, ne’ebé inklui téknika hodi uza taha, ai-dona, ferramenta halo ho ai hodi baku hare, nsst... Ho ferramenta no téknika hirak-ne’e maka to’os-na’in ka peska-na’in bele hasoru, bainhira presiza, samurai kbiit-boot ne’ebé okupa sira-nia rain no uza katana-samurai ka diman no surik seluk funu nian. Iha Portugál mós povu ki’ik hamosu sistema ida hodi baku malu uza ai-dona ne’ebé bibi-atan no to’os-na’in toman lori ba fatin hotu-hotu, to’o tinan balu liubá. Ema koñese sistema ida-ne’e ho naran Jogo do Pau, ne’ebé liafuan “jogu” iha-ne’e la katak “halimar” maibé “téknika ida” ka “oinsá atu bele uza didi’ak ai-dona”.
Iha sékulu XX nia laran, iha Portugál tomak, maibé liuliu iha Norte, sei akontese beibeik ema baku malu ho ai-dona iha basar no iha festa Santu sira-nian. Dala ruma aldeia ida hasoru aldeia seluk, dala ruma mós ema ida hasoru ema ida, dala ruma ema ida mesak hasoru ema barak. Iha tempu ne’ebá iha “puxador” barak (liafuan ida-ne’e ema uza hodi bolu jogadór sira husi Norte) no mós “varredor de feiras” sira (ema sira-ne’e mesak jogadór naran-boot ne’ebé lemo rai bá basar no festa oioin atu provoka jogadór sira seluk, no, bainhira manán, hatudu katak sira maka di’ak liu hotu). Mestre Monteiro, ema husi rejiaun Fafe, haktuir katak kuandu nia aman sei klosan iha aldeia rua ne’ebé Domingu-Domingu bá misa iha kapela ida de’it, i mane ida-idak, kaben-na’in no klosan, lori nia ai-dona, tuir sira-nia tradisaun, no tanba ne’e bainhira sira hakne’ak iha misa laran ema haree ai-dona hotu-hotu hamriik loos, aas liu fali sira-nia ulun. Serimónia hotu tiha, iha rai mamuk ne’ebé besik, foin-sa’e sira hosi aldeia rua ne’e toman haksesuk malu, tanba buat oioin ne’ebé lavale (soe piada ba feto-raan husi aldeia seluk, mane ruma laran-moras tanba feto ne’ebé nia gosta la’o fali ho mane seluk, istori-malu tanba de’it ema seluk hasees bee-dalan husi sira-nia natar) no sira rezolve problema ho baku-malu uza ai-dona. Maibé keta hanoin katak sira baku malu arbiru de’it la tuir regra. Sira tuir kódigu étiku ne’ebé bandu lutadór sira baku mane ne’ebé la lori ai-dona, ka mane ne’ebé monu tiha ba rai. Pratikante sira sei konta istória antiga oioin, hanesan porezemplu ida kona-ba mane ida naran "Manilha", ne’ebé, bainhira ema na’in-tolu ataka nia iha dalan, hasoru sira to’o manán no hasai tiha sira-nia ai-dona hosi sira-nia liman no hafoin soe tiha nia ai-dona rasik ba rai. No istória seluk kona-ba jogadór ida be joga perigu loos, husi rai-Portu, ne’ebé naran Carvalho no serbisu fa’an karau, ne’ebé iha basar loron 26 nian iha rai-Anjeja, besik Aveiru, bele tahan mesak de’it hasoru grupu ida ne’ebé ataka nia, to’o nia sidi no monu ba rai. Iha momentu ne’ebá ninia adversáriu ne’ebé joga di’ak liu sira seluk haksoit ba nia sorin, prontu atu defende nia, no hateten ba nia kolega sira katak sé maka hakarak baku ema barani ne’e tenke hasoru nia uluk. Iha literatura ita mós bele hetan istória barak kona-ba jogudupau, porezemplu iha livru hosi hakerek-na’in hanesan Aquilino Ribeiro i Miguel Torga. Hahú husi dékada 30 jogo do pau komesa lakon. Iha razaun oioin: hahalok autoridade polísia sira, ne’ebé, hodi hadook ema baku malu to’o raan fakar, bandu ema uza ai-dona iha fatin basar nian; mane barak emigra ba sidade ka ba rai-li’ur; ema barak komesa uza kilat-ahi baibain, no buat ne’e halo ema la presiza ona haka’as an atu aprende téknika durante tempu barak hodi defende an ho ai-dona.

Iha Lizboa, sira pratika ona jogo do pau, hahú husi sékulu XIX, ho nia estilu rasik, ne’ebé dezenvolve iha kintál sira iha kapitál no iha klibur hanesan Ateneu Comercial de Lisboa i Real Ginásio, ne’ebé hafoin sai Ginásio Clube Português. Klibur sira-ne’e agora ne’e daudaun sei hanorin hela. Eskola boot rua mosu, ho téknika no situasaun sosiál no istórika la hanesan: Eskola Norte nian no Eskola Lizboa nian (ne’ebé mós pratika iha Ribatejo i Estremadura). Ida-ne’e dezenvolve téknika foun barak no komesa ladún fó importánsia ba luta hasoru adversáriu barak.
Durante jogo do pau nia istória iha mestre barak maka sai naran-boot iha rejiaun oioin iha Portugál. Ita bele temi balu: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestre Calado Campos no nia oan, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, nsst... Mestre Pedro Ferreira (mr. 26 fulan-Marsu 1915 – mt. 24 fulan-Setembru 1996) nia naran boot tebetebes tanba nia halo dezenvolvimentu tékniku kapás liu, tau hamutuk Eskola Norte nian no Eskola Lizboa nian, ne’ebé nia hatene didi’ak. Mestre barak ne’ebé agora hanorin hela, uluk sira mós Mestre Ferreira nia eskolante. Nia kontinua pratika jogo do pau iha nia moris tomak, no jogadór sira seluk sei konsidera nia nu’udar jogadór di’ak tebetebes to’o nia mate. Nia maka Mestre iha Ateneu Comercial de Lisboa, to’o loron ikus nia entrega responsabilidade ida-ne’e ba Mestre Manuel Monteiro, ninia saseluk.

Jogo do Pau ne’e hahú prosesu hodi organiza an iha nivel nasionál bainhira Mestre Pedro Ferreira dada jogadór sira atu harii klibur ida, iha 1977, ho naran Associação Portuguesa de Jogo do Pau. Eskola no klibur oioin agora ne’e daudaun organiza sira-nia an iha estrutura ida naran Federação Portuguesa de Jogo do Pau ne’ebé maka reprezenta sira. Nu’udar sasin ba kualidade téknika sistema ida-ne’e nian, ita bele hateten katak iha kampeonatu-nakloke ba luta ho ai naruk ne’ebé realiza iha Fransa iha dékada 80, ho partisipasaun husi sistema baku-malu husi Japaun, Vietname, Fransa, no nasaun seluseluk tan, jogadór portugés sira maka sai kampeaun absolutu no sira manán kombate hotu-hotu ne’ebé sira hola parte.


Ligasaun ba li'ur
Fotografia oioin jogo do pau nian
Jogo do Pau - filme 1
Jogo do Pau - filme 2
Jogo do Pau - filme 3
Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jogo_do_Pau"
Categories: Desportu Arte marsiál Kultura Portugál nian Folklore

Jogo do pau - di dalam bahasa Indonesia

Jogo do Pau adalah sistem bela diri dengan toya tradisional dari Portugal.


Latihan jogo do pau di jalan
Daftar isi [sembunyikan]
1 Sejarah
1.1 Aliran-aliran
1.2 Mestres atau Pendekar-pendekar
1.3 Organisasi
2 Pranala luar



Sejarah
Banyak sosiedade memandang pedang seperti senjata yang sakti, dan hanya dipegang oleh ksatria. Masyarakyat biasa tidak bisa menggunakan pedang, dan sebab itu mereka mengembankan macam-macam sistem untuk bisa bela diri atau berkelahi dengan tangan kosong saja atau dengan alat-alat sehari-hari. Siapa yang menggenal cerita tentang bagaimana karate muncur di Okinawa (dan kata “karaté” berarti “tangan kosong” di dalam bahasa Jepang) juga mengetahui bahwa sistem ini muncur bersamaan dengan kobudo, yang meliputi teknik dengan menggunakan parang, toya, alat dibuat dari kayu untuk menggiling padi, dll... Dengan alat-alat dan teknik ini petani atau nelayan bisa melawan, ketika memerlukan, samurai kuat yang menempati tanah-air mereka dan menggunakan katana-samurai atau tombak dan pedang lain-lain perang. Di Portugal juga masyarakyat biasa memunculkan sebuah sistem untuk membela diri menggunakan toya yang pengembala dan petani biasanya bahwa kemana-mana, sampai beberapa tahun yang lalu. Sistem ini dikenal dengan nama Jogo do Pau, kata “jogo” (membaca “jogu”) berarti “teknik” dan “pau” berarti “toya”, artinya ‘teknik toya’.

Pada abad XX, di semua tempat di Portugal, tapi lebih-lebih di Utara, masih terjadi biasanya orang-orang berkelahi dengan toya iha pasar dan di pesta-pesta untuk merayakan Santo-Santo katolik. Kadang-kadang satu desa melawan desa yang lain, kadang-kadang juga seorang melawan orang yang lain, kadang-kadang satu orang melawan banyak orang. Pada waktu itu ada banyak “puxador” (kata ini digunakan untuk memanggil para pesilat dari Utara) dan para “varredor de feiras” (orang-orang ini “jogador” (pesilat) terkenal yang mondar-mandir ke pasar-pasar dan pesta-pesta untuk menggusarkan para pesilat yang lain, dan, ketika menang, menunjukkan bahwa mereka yang terbaik). Mestre Monteiro, seorang dari daerah Fafe, menceritakan tentang pada waktu ayahnya masih remaja ada dua desa yang setiap hari-Minggu pergi misa di satu gereja kecil, dan setiap laki-laki, remaja dan tua, membawa toya, menurut adat, dan karena itu pada saat mereka berlutut di dalam misa toya kelihatan berdiri tegak, lebih tinggi dari kepala mereka. Pada waktu misa selesai, di tempat kosong yang dekat, para remaja dari dua desa ini biasanya bertengkar, karena hal-hal kecil (melempar kata-kata ke cewek dari desa yang lain, seorang laki-laki cemburu karena gadis yang dia suka jalan dengan laki-laki yang lain, memarahi karena seorang mengalikan air dari sawah mereka) dan mereka memecakan masalah lewat berkelahi dengan toya. Tapi jangan pikir mereka berkelahi sembarang tanpa aturan. Mereka mengikuti kode etik yang melarang pesilat memukul laki-laki yang tidak membawa toya, atau laki-laki yang sudah jatuh ke tanah. Para pesilat masih biasa menceritakan macam-macam cerita lama, seperti contohnya tentang seorang pria bernama "Manilha", yang, pada saat tiga orang menyerang dia di jalan, lawan mereka sampai dia menang dan menghilankan toya dari tangan mereka dan sesudah itu dia juga buang toyanya sendiri ke tanah. Dan cerita yang lain tentang seorang “jogador” terbagus, dari daerah-Porto, bernama Carvalho dan bekerja jual kerbau, yang di pasar tanggal 26 di desa-Anjeja, dekat Aveiro, bisa bertahan sendiri terhadap kelompok yang menyerangnya, sampai dia tersandung dan jatuh ke tanah. Pada waktu itu penyerang yang terbaik melompat ke sampingnya, siap untuk membela dia, dan berkata ke teman-temannya jika siapa yang ingin berkelahi seorang berani itu harus berkelahi dengan saya dulu. Di dalam sastra juga bisa menemukan banyak cerita tentang jogo do pau, contohnya di buku-buku dari para penulis seperti Aquilino Ribeiro dan Miguel Torga. Mulai dari 30an jogo do pau mulai hilang. Ada macam-macam alasan: perilaku autoritas polisi, yang, untuk menjauhi orang-orang bertengkar babak belur, melarang orang-orang mengunakan toya di tempat pasar; banyak laki-laki beremigrasi ke kota atau ke luar negeri; banyak orang mulai mengunakan biasanya senjata-api, dan ini membuat orang sudah tidak perlu bekerja keras untuk mempelajari teknik selama banyak waktu untuk membela dira dengan toya.


Bendera sekolah Ateneu

Aliran-aliran
Di Lisabon, mereka sudah mempraktekan jogo do pau, mulai dari abad XIX, dengan aliran sendiri, yang diperkembangkan di kebun-kebun di ibu-kota dan di organisasi seperti Ateneu Comercial de Lisboa dan Real Ginásio, yang akhirnya berubah ke Ginásio Clube Português. Para organisasi ini sekarang sedang mengajar. Dua aliran penting muncur, dengan teknik dan situasi sosial dan sejarah tidak sama: “Escola do Norte” (Aliran Utara) dan “Escola de Lisboa” (Aliran Lisabon) (yang juga dipraketk di daerah Ribatejo dan Estremadura). Aliran ini memunculkan banyak teknik baru dan mulai tidak memengtingkan latihan berjuang melawan banyak penyerang.


Mestres atau Pendekar-pendekar
Selama sejarah jogo do pau ada banyak “mestre” (pendekar) terkenal di berbagai daerah di Portugal. Kita bisa menyebut beberapa: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestre Calado Campos dan anaknya, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, dll... Mestre Pedro Ferreira (lahir 26 Maret 1915 – meninggal 24 September 1996) sangat terkenal karena beliau memperkembangkan teknik sangat baik, mengabungkan Aliran Utara dengan Aliran Lisabon, semua aliran dikuasai olehnya. Banyak mestre yang sedang mengajar sekarang, dahulu mereka juga murid Mestre Ferreira. Beliaun melanjutkan praktek jogo do pau selama hidupnya, dan para pesilat yang lain masih menggangap beliaun seperti pesilat sangat baik sampai beliaun meninggal. Beliaun yang Mestre (Pendekar) di sekolah Ateneu Comercial de Lisboa, sampai akhirnya beliaun menyerahkan tangun-jawab ke Mestre Manuel Monteiro, pengantinya.


Mestre Monteiro dan murid-murid
Organisasi
Jogo do Pau mulai proses untuk mengorganisasi diri di nivel nasional pada waktu Mestre Pedro Ferreira menarik para pesilat untuk mendirikan sebuah organisasi, di 1977, bernama Associação Portuguesa de Jogo do Pau. Banyak sekolah dan organisasi sekarang ini diorganisasi di struktur bernama Federação Portuguesa de Jogo do Pau yang mewakili mereka. Sebagai saksi untuk kualitas teknik baik dari sistem ini, kita bisa mengkatakan di kompetisi-terbuka untuk perjuangan dengan toya yang terjadi di Perancis di tahun 80an, dengan partisipasi dari sistem bela diri dari Jepang, Vietnam, Perancis, dan negara lain-lain, para pesilat portugis jadi juara absolut dan mereka menang setiap perjuangan yang mereka terlibat.


Pranala luar
Photos
Jogo do Pau - filme 1

Kategori: Seni bela diri Portugal Adat

Jogo do pau - em português

Jogo do pau
Origem: Wikipédia, a enciclopédia livre.

O Jogo do Pau é um sistema tradicional de combate português, uma arte marcial.

Exibição de jogo do pau na rua

Em muitas sociedades a espada desenvolveu-se como uma arma à qual era atribuído um carácter sagrado, sendo o seu porte apanágio apenas da classe da nobreza guerreira. Ao povo era interdito ou dificultado o seu uso, pelo que este aperfeiçoava habitualmente sistemas de combate alternativos, de mãos nuas ou com recurso às ferramentas do dia-a-dia. Quem está familiarizado com a história do surgimento do karaté (que significa “mãos nuas” em japonês) em Okinawa sabe que se desenvolveu em paralelo o kobudo, que inclui técnicas de uso de foices, paus, matracas que eram usadas como malho, etc... Era com este arsenal que o camponês ou pescador podia defrontar quando necessário os orgulhosos ocupantes samurais, armados com catanas e outras armas de guerra. Também em Portugal o povo desenvolveu um sistema de combate usando como arma o cajado que acompanhava para todo o lado, até há poucos anos, os pastores e camponeses. Este sistema veio a ser conhecido pelo nome de Jogo do Pau, tendo aqui a palavra “jogo” não o sentido de “brincadeira”, mas o de “técnica” ou “manejo”.
Já bem dentro do século XX eram ainda frequentes por Portugal inteiro, mas com destaque para o norte do país, os combates de pau nas feiras e romarias. Por vezes envolviam estas rixas aldeias inteiras, outras vezes as lutas eram individuais, ou de um jogador contra vários. Era o tempo dos “puxadores” (nome que se dava aos jogadores do Norte) e dos “varredores de feiras” (jogadores afamados que se deslocavam às feiras e romarias para desafiarem outros, provando assim o seu valor através da vitória contra todos). Mestre Monteiro, originário da região de Fafe, conta que no tempo da juventude de seu pai havia duas povoações que frequentavam ao Domingo a mesma capela, levando, como era de tradição, cada homem ou moço a sua vara, de tal forma que quando se ajoelhavam na missa se viam todos os paus em posição vertical saindo acima das cabeças. Depois da cerimónia era frequente, num largo ali perto, haver conflitos entre os rapazes das duas aldeias, que começavam por qualquer pequena razão (um piropo a uma rapariga da aldeia vizinha, os ciúmes de um enamorado preterido por outro, uma discussão por causa de canais de irrigação...) e que se resolviam à paulada. Mas não se pense que era o combate destituído de regras. Havia um código ético, que proibia aos lutadores baterem em homem que não levasse pau, ou que estivesse por terra. Ainda se contam nos círculos da modalidade histórias antigas como a do “Manilha”, que depois de vencer e desarmar três atacantes que o haviam emboscado, atirou o pau ao chão. Ou a de um jogador de grande talento do Porto, chamado Carvalho, feirante de gado, que na Feira dos 26 em Angeja, perto de Aveiro, conseguiu aguentar-se sozinho contra um grupo que o atacava, até que tropeçou e caiu para o chão, e nessa altura o melhor jogador dos adversários saltou para o seu lado, pronto a defendê-lo, dizendo aos seus companheiros que quem pretendesse bater no valente caído tinha que lutar primeiro consigo. Também na literatura podemos encontrar histórias sobre o jogo do pau, nomeadamente em autores como Aquilino Ribeiro e Miguel Torga. A partir dos anos 30 o jogo do pau começou a perder importância. Os motivos são vários: a acção das autoridades policiais, que para evitar lutas sangrentas passaram a proibir o uso dos paus dentro dos recintos das feiras; a emigração de muitos homens para os meios urbanos ou para o estrangeiro; a generalização do uso de armas de fogo, que tornou desnecessária a aprendizagem demorada e difícil desta técnica para a defesa pessoal.

Bandeira da escola do Ateneu

Em Lisboa, praticava-se já então, principalmente a partir do século XIX, um estilo próprio, desenvolvido nos quintais da capital e em clubes como o Ateneu Comercial de Lisboa e o Real Ginásio, que depois veio a ser o Ginásio Clube Português, nos quais ainda hoje se ensina esta arte. Surgem duas grandes Escolas, diferenciadas tecnicamente e com base em factores histórico-sociais: a Escola do Norte e a Escola de Lisboa (também praticada no Ribatejo e Estremadura). Esta última desenvolveu uma série de inovações técnicas e passou a dar menos importância ao combate contra vários adversários.
Ao longo da história do jogo do pau foram muitos os mestres que deixaram fama pelas diferentes regiões do país. Citemos alguns: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestres Calado Campos, pai e filho, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, e um largo etc... O nome de Mestre Pedro Ferreira (n. 26 de Março de 1915 – f. 24 de Setembro de 1996) destaca-se pelo extraordinário desenvolvimento técnico que levou a cabo, combinando as Escolas do Norte e de Lisboa, de ambas profundo conhecedor. Foram seus discípulos muitos dos actuais mestres em actividade. Continuou a jogar o pau durante toda a sua vida, sendo considerado um dos mais exímios jogadores até ao seu falecimento. Era ele o Mestre do Ateneu Comercial de Lisboa, tendo nos últimos anos passado essa responsabilidade para o Mestre Manuel Monteiro, seu sucessor.

Mestre Monteiro e alunos

O Jogo do Pau começou um processo de organização a nível nacional com a fundação, em 1977, sob impulso de Mestre Pedro Ferreira, da Associação Portuguesa de Jogo do Pau. As várias escolas e clubes estão hoje organizadas numa estrutura representativa, a Federação Portuguesa de Jogo do Pau. Como testemunho da qualidade técnica deste sistema, é de mencionar que nos campeonatos abertos de lutas com pau comprido realizados em França na década de 80, com a presença de sistemas de combate do Japão, Vietname, França, e de outras nações, os jogadores do pau portugueses foram campeões absolutos, tendo ganhado todos os combates em que entraram.


Ligações externas
Jogo do Pau (Açores)
Fotografias de Jogo do Pau
Jogo do Pau - filme 1
Jogo do Pau - filme 2
Jogo do Pau - filme 3

Sexta-feira, Outubro 06, 2006

Benjamim de Araújo e Côrte-Real

Moris iha 1961, no agora Profesór Doutór ona, Benjamim de Araújo e Côrte-Real halo parte ba jerasaun ne’ebé boot iha okupasaun indonézia nia laran.
Nia uluk estuda iha Externato de São José, ne’ebé hanesan símbolu boot ida rezisténsia kulturál nian hasoru invazór, husi fulan-Agostu 1979 to’o Jullu 1984, no depois hanorin Kímika i Jeografia iha-ne’ebá, to’o nia arranka ba Salatiga, iha Java, iha fulan-Agostu 1985, hodi bá estuda iha Universidade Satya Wacana, no iha-ne’ebá nia sai profesór lia-inglés nian ho teze ida kona-ba fonolojia be kompara lia-tetun no lia-inglés.
Fila fali mai Timór Lorosa'e, nia hanorin iha Departamentu Lia-Inglés iha Universitas Timor Timur, molok atu arranka ba Austrália, iha Jullu 1992, atu bá tuir kursu mestradu kona-ba Linguístika Aplikada. Liutiha mestradu nia hahú kedas kursu doutoramentu Linguístika nian iha Macquarie University iha Sídnei, no remata iha 1998 ho ninia disertasaun naran Mambai and its verbal art genres – A cultural reflection of Suro-Ainaro, East Timor, kona-ba lia-na’in manbae sira-nia arte. Nia fila ba hanorin iha UNTIM, no iha fulan-Marsu 1999 nia iha Macquarie University dala ida tan ba halalok akadémiku.
Buat hotu-hotu ne’ebé akontese iha otas referendu nian obriga nia família – nia oan-feto dahuluk foin moris – hein iha Austrália, no iha Marsu 2000 maka sira fila fali mai. Iha Novembru tinan ne’ebá, nia mós hola parte nu’udar dosente iha universidade foun Timór nian: Universidade Nacional Timor Lorosa'e.
Iha fulan-Jullu 2001 nia simu nomeasaun nu’udar diretór Institutu Nasionál Linguístika nian, ne’ebé Governu mak harii, no iha Setembru universidade hili nia iha eleisaun atu sai Reitór UNTL nian. Iha INL no UNTL nia oin nia haka’as an atu hala’o ba oin polítika linguístika ida be tau neon metin ba kultura no identidade nasionál Timór Lorosa'e nian, liuhosi promove lian ofisiál rua, lia-portugés no lia-tetun, kontra ema balu ne’ebé prontu atu soe identidade ne’e no tuir de’it interese raili’ur nian. Nia hakerek materiál oioin atu dezenvolve lia-tetun, nia mós profesór, tradutór, no ema hotu-hotu konsidera katak nia sei kontinua nu’udar lian ida ne’ebé importante tebetebes iha futuru kultura nian iha nasaun foun ida-ne’e.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Benjamim_de_Ara%C3%BAjo_e_C%C3%B4rte-Real"

José Afonso

José Afonso ne’e kantadór-autór portugés naran-boot tebes. Iha-ne’e iha Timór ema barak sei hanoin nafatin nia múzika sira ne’ebé toka iha rádiu iha tinan 74/75, seluseluk sei hanoin otas molok loron-25 fulan-Abríl, bainhira ofisiál milisianu sira (ne’ebé mai husi universidade no tenke tama ba tropa hasoru vontade sira-nian rasik) interpreta no fó-hatene José Afonso nia kantiga sira iha-ne’e.

Ita hotu hatene sé maka Iwan Fals, kantadór husi Indonézia ne’ebé uluk kritika beibeik ukun-na’in sira iha tempu ditadura Suharto nian. Maibé iha mundu luzófonu ita mós hetan kantadór barak ne’ebé uza sira-nia lian hasoru situasaun opresaun iha otas ne’ebé liberdade nu’udar mehi de’it ne’ebé sei dook. Durante tinan barak iha ezíliu iha li’ur poeta no kantadór timoroan Abé Barreto, hamutuk ho múziku no ativista kanadianu Aloz MacDonald, kanta kona-ba okupasaun indonézia, no sai portavós ba kauza autodeterminasaun iha konsertu ba ema barak ka iha palku ki’ikoan de’it, dala ruma iha fatin ladún kapás, dala balu kanta ba públiku ne’ebé solidáriu, dala balu ba ema ne’ebé la liga ba situasaun Timór nian, ka nein hakarak rona sira. Iha Giné-Bisau, molok independénsia, José Carlos Schwarz ho nia grupu Cobiana Djazz foti no moderniza tradisaun muzikál Giné nian no denunsia kolonializmu, hanesan Rui Mingas husi Angola, no mós múziku husi rain luzófonu sira seluk iha Áfrika. Iha Portugál, bainhira ema sei hela iha ditadura okos, Salazar i Marcelo Caetano maka ukun, mosu kantadór barak ne’ebé fó sira-nia an ba hananu ne’ebé depois ema hanaran “canto de intervenção”. Ne’e katak múzika oin ida ne’ebé fó atensaun maka’as ba problema sosiál i polítiku sira no koko atu “fanun” ema ba nesesidade atu halo sosiedade nakfila an ka la’o ba oin. Dala barak vontade ne’e la’o hamutuk ho esforsu atu sees husi alienasaun kulturál, ne’ebé mosu tanba simu de’it modelu husi li’ur, dala barak ho kuakidade ladún di’ak, no nune’e kantadór-intervensaun sira buka atu hili saida maka di’ak atu simu no hasa’e fali abut múzika povu nian atu bele haburas múzika foun kapás husi ne’e. “Cantor de intervenção” naran-boot liu hotu, ne’ebé sai emblema ba múzika hanesan ne’e iha Portugál maka José Manuel Cerqueira Afonso dos Santos.
José Afonso, ka Zeca Afonso, hanesan ne’e maka ema barak toman temi nia naran, moris iha Aveiru, Portugál, iha 2 fulan-Agostu tinan-1929, oan husi majistradu ida no mestra eskola primária nian ida, no bainhira nia sei labarik nia lemo rai beibeik, tanba nia aman nia servisu orsida ba fatin ida, orsida ba fatin seluk. Nia hela iha “Ultramar” (iha tempu ne’ebá ema toman uza liafuan ne’e hodi hanaran kolónia sira iha Áfrika), [[Belmonte, no depois Koimbra. Iha sidade ida-ne’e nia tuir eskola sekundária no universidade. Koimbra maka sidade Portugál nian ne’ebé iha tradisaun akadémika barak liu (hanesan Jogejakarta iha Indonézia), ho ninia universidade ne’ebé hahú tinan atus hitu liubá no jerasaun barak husi intelektuál portugés liu husi ne’ebá. Estudante sira dezenvolve iha sékulu barak nia laran regras lubun ida ne’ebé orienta sira-nia moris iha universidade, regras ne’ebé ema hanaran praxe, no mós múzika tipu ida ne’ebé fadu Koimbra nian. Sira baibain hatais farda ne’ebé inklui kapa i batina metan, no kanta kona-ba moris estudante nian, kona-ba domin no fahe malu, kona-ba kalan vadiu nian no hemu tua... Sira mós halo serenata ba feto-raan, ne’ebé rona sira iha janela. Serenata ne’e katak hananu ba feto ne’ebé sira hadomi. José Afonso hahú husi fadu tradisionál Koimbra. Depois nia lori nia múzika ba dalan seluseluk, liuhusi buka no kanta kantiga tradisionál povu nian no liuhusi hakerek liafuan no múzika ba kantiga foun, ne’ebé barak iha mensajen polítika (baibain labele diretu demais, tanba sensura tesi krítika ne’ebé sira halo hasoru rejime). Ne’ebá otas ne’ebé Koimbra hahú nakali ho hahalok kontestasaun nian. Zeca mós badinas iha atividade akadémika oioin. Iha tinan 1952 nia kandidatu iha lista ida husi “eskerda” ba Diresaun Associação Académica de Coimbra nian, nia mós publika testu balu iha revista estudante sira-nian naran Via Latina. Revista ida-ne’e sai mós fatin-hahú ba polémika ka haksesuk-malu boot ida, ne’ebé tau “eskerda” hasoru “direita”. Iha fulan-Abríl 1961 sira publika testu ida ho nia títulu “Carta a Uma Jovem Portuguesa” (Surat ba feto-raan portugeza ida), ne’ebé nia autór maka estudante Artur Jorge Marinha de Campos, maibé asina de’it ho A., no testu ne’e fó-sai ka kesar kona-ba situasaun hanesan dadur ka sulan ba feto estudante universitária sira hela ba, la hanesan vida livre sira-nia kolega mane nian. Iha Portugál otas ne’ebá nian, ne’ebé ema barak sei kaer metin ba katolisizmu konservadór ne’ebé sei atrazadu loos se ita kompara ho fatin seluk iha Europa, ema barak sei konsidera nafatin katak feto-raan sira tenke tama iha uma laran molok nakukun. “Carta” ne’e, agora daudaun ema hotu lee ninia testu hanesan buat ida líriku i inosente, maibé iha tempu ne’ebá halo eskándalu boot. Organizasaun sira husi “direita” konservadora halo atake maka’as hasoru revista no Associação Académica, no ida-ne’e kontribui tebes atu halibur estudante sira iha projetu “eskerda” nian oioin ne’ebé buka atu hatún rejime, no reasaun liutiha “Carta” ne’e mós ajuda atu fanun feto-raan sira-nia konxiénsia kona-ba sira-nia direitu nu’udar feto i nu’udar sidadaun. Estudante sira mós uza lisan ka uzus-i-kostumes hanesan praxe ne’ebé baibain konservadór loos, kaer metin ba tradisaun, hodi fó-sai lian hasoru rejime, no halo PIDE (Intel rejime nian) la hatene atu halo saida. Iha latada (korteju ka prosisaun tuir lurón iha sidade, hodi simu kaloiru sira bainhira tinan akadémiku hahú) iha tinan-1961 iha kaloiru balu ne’ebé lori kartás ne’ebé hakerek fraze hanesan porezemplu “O Salazar tem um cancro, coitado do cancro!” (Salazar hetan kankru, kasian kankru ne’e tanba nia hetan Salazar!). José Afonso iha tempu ne’ebá buka hela atu hala’o ba oin, dala ida, ninia partisipasaun iha atividade kulturál barak ho ninia responsabilidade familiár no mós hasoru nesesidade ekonómika (buka moris). Nia estuda, nia serbisu nu’udar revizór iha jornál ida sidade ne’ebá nian, “Diário de Coimbra”, nia ba tuir servisu militár obrigatóriu (tropa) husi 1953 to’o 1955, tuirmai nia hanorin iha eskola no koléjiu iha fatin oioin iha Portugál, no depois, husi 1964 to’o 1967, iha Mosambike. Hafoin nia sei hetan espulsaun husi hanorin (katak boot sira duni-sai nia husi serbisu iha eskola) tanba nia hanoin polítiku. No nia mós tama ba dadur tanba razaun ida-ne’e. No nia kontinua nafatin hakerek múzika, grava no kanta. Nia toman dehan katak nia mestre sira iha múzika maka gitarrista Flávio Rodrigues, Roseira Boavida, Edmundo Bettencourt i José da Lata (kantadór populár ida husi fatin ida naran Piku), hanesan mós kantadeira sira iha ahi ne’ebé ema toman sunu iha festa Saun Joaun nian no Cristina de Matos Cortesão, ne’ebé empregada be hamoos estudante sira-nia uma balu naran “repúblicas” (“repúblicas” hirak-ne’e hanesan tradisaun antigu iha Koimbra no uma sira-ne’e nu’udar hela-fatin ba estudante Universidade nian, ne’ebé sira rasik mak kaer iha autojestaun, no mós hori uluk hori wain sira koñesidu tanba sira-nia karaterístika nu’udar ema ne’ebé la gosta hakru’uk, vadiu, hemudór, rebelde, no dala barak sira luta hasoru ukun-na’in sira). José Afonso buka atu hatene husi bee-matan eruditu (kultura aas) no mós husi bee-matan iha povu nia lisan. Lakleur mós kantadór sira husi jerasaun foun ne’ebé hahú mosu iha otas ne’ebá haree nia nu’udar mestre ida. Iha tinan-1969, iha tempu ne’ebé ema hanaran “Primavera Marcelista”, bainhira ditadura, ne’ebé agora Marcelo Caetano maka ukun, koko atu hatudu ilas liberalizasaun nian (hakarak povu atu hanoin katak liberdade komesa mosu daudaun ona), mosu programa ida ne’ebé halo Istória iha televizaun portugeza, naran “Zip-Zip”. Ne’e programa ne’ebé grava “ao vivo” kona-ba múzika no mós saida maka akontese hela iha mundu artístiku portugés iha tempu ne’ebá, ke mós hatudu beibeik kantadór-baladeiru intervensaun nian ne’ebé kanta iha momentu ne’ebá. Programa ne’e sira grava tiha no hafoin maka transmite ba públiku tele-espetadór maibé iha sesaun-gravasaun ida-idak iha makaer-sensura ne’ebé manda kona-ba saida maka bele ka labele sai ba públiku iha televizaun. Iha kantadór barak ne’ebé sira-nia atuasaun kuaze ema tesi tomak. Kuriozamente, sensura la fó autorizasaun nein dala ida ba Zeca Afonso atu bá programa ne’e, hanesan mós ho feto-poeta i lia-na’in Natália Correia. Ita labele haluha importánsia boot husi kantadór-intervensaun hodi fanun konxiénsia polítika ema barak nian iha Portugál iha tempu ne’ebá, hanesan mós hodi halo sosializasaun iha povu nia leet husi poezia husi hakerek-na’in hanesan Manuel Alegre, ne’ebé ninia “Trova do Vento que Passa” kanta husi Adriano Correia de Oliveira sai kurakuran Inu Opozisaun nian. Bainhira funu koloniál komesa tiha iha 1961 no rejime obriga universitáriu barak tama ba tropa hodi bá funu iha Áfrika, kantiga-kontestasaun mós tama ona ba kuartél sira, no ajuda atu prepara ambiente ne’ebé sei halo mosu 25 de Abril.
Image:Zeca afonso2.jpg

Momentu importante ida atu bele tetu-sukat fenómenu ida ne’e oinsá loos maka “Encontro da Canção Portuguesa” ne’ebé organiza husi Casa da Imprensa iha Coliseu dos Recreios iha Lizboa, iha 29 fulan-Marsu 1974. Espetákulu ida-ne’e, ne’ebé halibur kantadór naran-boot sira iha múzika-intervensaun, hetan susar oioin, ulun-boot sira bandu no fó-autorizasaun troka bá-mai durante tempu ne’ebé organizasaun hala’o ninia knaar, no só iha kalan konsertu nian ne’e duni maka hetan autorizasaun loloos maibé ho kantiga ne’ebé sensura ko’a tiha liafuan barak. Kantadór ida, Manuel Freire (famozu liuliu tanba nia kanta poema “Pedra Filosofal”, husi António Gedeão), fó-sai ba públiku ho lia-bones katak nia haluha kantiga sira-nia liafuan iha komboiu, no públiku ho ema rihun-rahun komprende nia mensajen no basa liman. GNR ho PIDE-DGS namkari iha fatin hotu-hotu. Zeca Afonso hetan autorizasaun husi sensura atu kanta kantiga rua de’it: “Milho Verde” i “Grândola Vila Morena”. Kantiga ikus ne’e sei sai símbolu ida ne’ebé importante liu ba liberdade iha Portugál. Versaun dahuluk husi kantiga ne’e mosu iha tinan-1964 nu’udar omenajen ba Sociedade Fraternidade Operária Grandolense, klibur ida ema-ki’ik nian iha fatin ida naran Grándola iha rai-Alenteju iha Portugál súl. Primeiru iha estrofe haat, ne’ebé depois sai tolu de’it, maibé ikusliu, tanba sujestaun husi José Mário Branco, aumenta ba neen, hasara estrutura tradisionál “cante” (hananu tuir povu alentejanu nia lisan) nian. Militár revoltozu sira ne’ebé prepara golpedestadu hodi hatún ditadura hili kantiga ida-ne’e atu tranzmite liuhosi rádiu nu’udar seña loloos ba sira-nia movimentu, ida-ne’ebé fó-sinál bainhira foin liu meianoite iha loron-25 Abríl 1974 ba sira atu arranka husi sira-nia kuartél oioin (seña preparatória uluk maka kantiga “E depois do adeus” ne’ebé Paulo de Carvalho maka kanta). “Grândola Vila Morena” sai kuaze hanesan Inu “Revolução dos Cravos” nian. Depoizde Portugál hetan liberdade, Zeca Afonso kontinua envolve iha projetu barak loos, iha múzika no iha polítika, liuliu ho organizasaun oioin “eskerda” no “eskerda radikál” nian. Iha tinan-1982 nia bá Mosambike no Prezidente Samora Machel simu nia ho onras hanesan fali ba xefe-Estadu ida. Nia grava disku balu liutiha 25 de Abril. Entretantu nia deskobre katak nia iha moras todan ida ne’ebé la bele kura (eskleroze laterál amiotrópika) ne’ebé estraga neineik múskulu sira hotu, no ikusliu nia mate iha ospitál sidade Setubal nian iha dadeer-saan iha loron-23 fulan-Fevereiru 1987. Loron ida nia dehan ba ema ida: “Bainhira ita hahú buka deskulpa oioin atu justifika ita-nia konformizmu (simu de’it aat ne’ebé mosu no la halo buat ida hasoru), entaun buat hotu-hotu fodidu ona...”


Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Disku ne’ebé nia grava
"Balada do Outono" (1960, EP)
"Baladas de Coimbra" (1962, EP)
"Ó vila de Olhão" (1964, single)
"Cantares de José Afonso" (1964, EP)
"Baladas e canções" (1964)
"Cantares de andarilho" (1968)
"Contos velhos rumos novos" (1969)
"Menina dos olhos tristes" (1969, single)
"Traz outro amigo também" (1970)
"Cantigas do Maio" (1971)
"Eu vou ser como a toupeira" (1972)
"Venham mais cinco" (1973)
"Coro dos tribunais" (1974)
"Viva o poder popular" (1974, single)
"Grândola, vila morena" (1974, EP)
"Com as minhas tamanquinhas" (1976)
"Enquanto há força" (1978)
"Fura fura" (1979)
"Ao vivo no Coliseu" (1983, álbum duplo)
"Como se fora seu filho" (1983)
"Galinhas do mato" (1985)


Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jos%C3%A9_Afonso"

Manuel Alegre

Manuel Alegre moris iha 12 fulan-Maiu 1936 iha Ágeda, fatin ida iha Portugál norte. Bainhira nia foin-sa'e nia tama ba Universidade Koímbra nian. Koímbra ne’e maka sidade universitária naran boot liu hotu iha Portugál, universidade ne’e komesa kedas tinan atus hitu liubá. Iha-ne’ebá nia serbisu iha organizasaun barak, nia organiza no halimar teatru, nia ukun no hakerek iha jornál ho revista oioin eskolante sira nian, no nia nia sai aktivista pro-demokrasia ne’ebé importante. Iha otas ne’ebá Portugál sei ukun rain barak, maibé organizasaun oioin mosu tiha ona iha kolónia sira iha Áfrika atu ezije ukun-rasik an. Tanba ne’e funu foin hahú. Na’i-ulun faxista sira iha Lizboa komesa haruka soldadu barabarak atu luta hasoru organizasaun sira ne’e. Mane klosan sira hotu iha Portugál tenke tama ba tropa atu ba funu. Estadu mós bolu ativista sira, tanba ulun-boot sira fiar katak kuandu foin-sa'e sira ne’e funu iha Áfrika sira sei lakon sira-nia ideias. Iha tinan 1962 Manuel Alegre mós tenke tama ba soldadu no Estadu haruka nia ba rai-Angola. Iha rain ne’e nia koko atu organiza revolta militár ida hasoru ditadura no funu koloniál. P.I.D.E., hanesan Intel rejime faxista nian, haruka nia ba dadur-fatin ida naran S. Paulo de Luanda durante fulan neen nia laran. Iha kadeia laran nia koñese Luandino Vieira ho hakerek-na’in sira seluk husi Angola. Bainhira nia sai tiha ona husi tropa, no fila fali ba Portugál, nia labele buka fatin atu hela tuir nia hakarak, tenke hela de’it iha fatin ne’ebé intel sira hatene. Iha tinan 1964 nia halai ba li’ur tanba rejime faxista atu kaer fali nia. Iha li’ur ativista pro-demokrasia sira hili nia atu sai membru lider F.P.L.N. – Frente Patriótica de Libertação Nacional nian. Organizasaun ne’e, Jenerál Humberto Delgado maka ukun. Nia ema boot iha movimentu ne’ebé hasoru ditadura no uluk nia kandidatu ba eleisaun iha Portugál, maibé eleisaun ne’e la loos, rejime faxista maka kontrola rezultadu. Manuel Alegre hela iha Arjél (sidade-inan rai-Arjélia nian) durante tinan sanulu nia laran no nia serbisu maka’as iha rádiu rezisténsia nian, naran A voz da liberdade (Lian liberdade nian), ne’ebé ema bele rona iha Portugál nia laran. Liutiha Revolusaun Kravu nian iha 25 fulan-Abril 1974, ne’ebé remata tiha ditadura, nia ba fila fali ba Portugál, nia tama ba Partido Socialista no nia sai deputadu Asembleia Repúblika Portugál nian. To’o agora nia sei polítiku ema hotuhotu respeita. Nia hakerek livru barabarak iha nia moris, livru poezia ho proza. Iha tempu ditadura nian kantór barak hananu ninia poema sira ne’ebé ko’alia kona-ba liberdade ho rezisténsia.

Contents[hide]
1 Knaar
1.1 Poezia
1.2 Fiksaun
1.3 Seluseluk
2 Referénsia bibliográfika
3 Ligasaun ba li'ur


Knaar


Poezia
1965 - Praça da Canção
1967 - O Canto e as Armas
1971 - Um Barco para Ítaca
1976 - Coisa Amar (Coisas do Mar)
1979 - Nova do Achamento
1981 - Atlântico
1983 - Babilónia
1984 - Chegar Aqui
1984 - Aicha Conticha
1991 - A Rosa e o Compasso
1992 - Com que Pena – Vinte Poemas para Camões
1993 - Sonetos do Obscuro Quê
1995 - Coimbra Nunca Vista
1996 - As Naus de Verde Pinho
1996 - Alentejo e Ninguém
1997 - Che
1998 - Pico
1998 - Senhora das Tempestades
2001 - Livro do Português Errante


Fiksaun
1989 - Jornada de África
1989 - O Homem do País Azul
1995 - Alma
1998 - A Terceira Rosa
1999 - Uma Carga de Cavalaria
2002 - Cão Como Nós
2003 - Rafael

Seluseluk
1997 - Contra a Corrente (discursos e textos políticos)
2002 - Arte de Marear (ensaios)

Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Ligasaun ba li'ur

Biografia
Site oficial da candidatura à Presidência da República

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Manuel_Alegre"

José Carlos Schwarz

José Carlos Schwarz ne’e kantadór naran-boot tebetebes iha Giné-Bisau. Iha buat oioin ne’ebé hanesan iha Giné-Bisau no iha Timór Lorosa’e. Giné mós rain ida be ki’ik, kiak, ho etnia barak no lian oioin, ho portugés mak nu’udar lia-ofisiál no lian ida seluk nu’udar lia-franka ne’ebé uza ba komunikasaun husi etnia ida ba etnia seluk. Iha-ne’ebá krioulu-Giné maka sai lia-franka no iha-ne’e mak tetun-prasa. Iha buat balu tan ne’ebé hanesan, iha ne’ebá mós uluk iha tempu koloniál iha mundu rua (no agora sei iha) ne’ebé lahanesan: mundu sidade-inan nian no mundu distritu sira-nian. Iha dékada 60 nia rohan, hahú tinan 70, iha Dili iha grupu muzikál oioin, hanesan Os Cinco do Oriente, Os Lordes, Os Académicos, ne’ebé toman toka liuliu múzika sira iha lia-inglés ka sira ne’ebé mai husi Brazíl no iha tempu ne’ebá ema barak mak gosta; iha Bisau, iha otas ne’ebá, iha grupu hirak ne’ebé atu hanesan, Pérolas Negras, Os Náuticos, Juventude 71, Académicos, Capa Negra, Voz da Guiné, Os Apaches, Sweet Fenda... José Carlos Schwarz hola parte iha grupu sira-ne’e balu, molok atu hahú, iha tinan 1971 nia laran, grupu ida naran Cobiana Djazz, hamutuk ho Aliu Bari, Mamadu Bá, Samakê, Ducko Castro Fernandes, nsst... José Carlos no nia grupu foun sei halo revolusaun iha múzika Guné nian. Primeiru, tanba sira hili atu soe lia-portugés no lia-inglés, no kanta iha lia-krioulu Giné nian, lian komunikasaun povu ki’ik nian, kona-ba asuntu hanesan krítika sosiál no polítika, depois tanba sira fila ba lisan, buka atu halo múzika moderna ne’ebé iha nia abut ba tradisaun muzikál Giné nian. Iha otas ne’ebé ema sira fó-valór de’it ba buat ke mai husi li’ur, no múzika kabuverdiana rasik ne’ebé sira toman rona kuaze só morna no koladera (sira dehan katak funaná, hanesan mós ritmu sira rain-na’in Giné nian, maka múzika aat ema-metan jentiu lasivilizadu sira-nian, buat folin-laek) Cobiana Djazz ne’e ba hasa’e fali jéneru muzikál hanesan ngumbé no badju di tina, ne’ebé to’o tempu ne’ebá sira ne’ebé mai husi família burgeza sira husi “prasa” hakribit loos. Ngumbé mosu iha subúrbius (bairru hirak be hale’u Bisau), hela-fatin ba ema barak ne’ebé mai husi distritu sira, iha dékada 30, 40 no 50 nia laran, iha taberna sira (fatin ba serbisu-na’in sira atu halibur no hemu, han no kanta halimar bainhira sira sai husi serbisu-fatin). Liutiha masakre ne’ebé autoridade koloniál sira halo ba serbisu-na’in hirak ne’ebé halo hela greve iha Namon Pindjigití, iha 1959, autoridade bandu taberna atu loke depoizde tuku hitu, ba serbisu-na’in sira atu labele halibur iha-ne’ebá , no ida-ne’e kuaze halo ngumbé lakon. Importante tebetebes ba dezenvolvimentu husi estilu ne’ebé sei sai Cobiana Djazz nian maka hasoru-malu husi José Carlos, foin-sa’e prasa nian, no Aliu Bari, ne’ebé mai husi povu ki’ik no kiak nia leet iha bairru hale’u Bisau, no nia hatene téknika muzikál tradisionál sira. José Carlos Schwarz moris iha Bisau iha loron-6 fulan-Dezembru 1949, bei-oan husi aman husi mane-alemaun no feto-mandinga (etnia Giné nian) no bei-oan husi inan husi mane-pepél (etnia Giné nian) no feto kabuverdiana. Joven matenek, karismátiku ho don naturál atu sai lider, ne’ebé toman lee hakerek-na’in sira husi negritude frankófona no afro-amerikanu sira, autoridade koloniál portugeza dala ida haruka nia ba Lizboa atu halo propaganda ba polítika foun “Giné di’ak liu” ne’ebé Spínola hala’o hela (nia koko atu halo populasaun sira hili atu hakbesik ba autoridade koloniál sira, emvezde uza de’it represaun brutu), maibé ikusmai José Carlos dehan nia sei la partisipa iha asaun ne’e, liutiha nia hetan doutrinasaun iha metrópole husi foin-sa’e sira PAIGC nian iha-ne’ebá. PAIGC – Partido Africano para a Independência da Guiné e Cabo Verde – ne’e maka organizasaun ne’ebé Amílcar Cabral hahú be funu ba ukun-rasik an Giné-Bisau no Kabuverde nian. Bainhira José Carlos fila fali ba Bisau PAIGC nia frente klandestina rekruta nia atu serbisu hodi halo konxiensializasaun ba povu kona-ba independénsia. Parese Ali Bari rasik maka rekruta nia. La kleur autoridade koloniál sira haree ba sira-nia múzika nia mensajen no haree mós katak ema barak gosta, no tanba ne’e PIDE komesa hafuhu Cobiana Djazz nia membru sira. Sira-nia kantiga ida ne’ebé famozu liu iha otas ne’ebé sira kanta hasoru kolonializmu maka Ke ki mininu na tchora (1972), ho liafuan husi José Carlos, kona-ba bombardeamentu husi aviaun ba aldeia sira no atake husi komandus afrikanus ne’ebé organiza husi kolonialista sira.
Husi faze ida-ne’e iha mós kantiga Mindjeris di panu pretu (liafuan husi Armando Salvaterra, 1970), ne’ebé ko’alia kona-ba feen no inan sira ne’ebé lakon sira-nia la’en ka oan iha funu ba independénsia.
Kantiga Mininu di kriason (liafuan husi José Carlos, 1973) mosu iha kalan ida de’it nia laran, durante espetákulu ida, no uza estilu muzikál husi etnia-balanta sira-nia lisan, naran kusundê. Nia konta istória husi “labarik hakiak”, krioulu ida (tuir signifikadu liafuan ne’e nian iha Timór), ne’ebé hetan terus no susar de’it husi ema sira ne’ebé tuir loloos tenke tau matan ba nia, to’o nia halai no bá halibur ho gerrilleiru sira ne’ebé funu ba ukun-rasik an atu bele luta hasoru injustisa.
Membru sira ne’ebé importante liu iha Cobiana Djazz tenke tama ba tropa, autoridade sira iha tempu ne’ebá toman halo hanesan ne’e atu bele kontrola foin-sa’e ativista sira. José Carlos lee ho entuziazmu Frantz Fanon no Carlos Marighela, ema-Brazíl, no nia hanoin katak importante atu sai ativu liu iha luta hasoru interese koloniál sira. Nia bá kontra opiniaun diresaun PAIGC nian, no hamutuk ho nia belun sira, nia deside atu komesa frente gerrilla urbana nian iha kota Bisau rasik. Sira tau, ho jeitu ladún profisionál, bomba balu iha fatin oioin iha sidade laran. Lailais de’it autoridade sira deskobre, no nia, Ducko Castro Fernandes no Aliu Bari tama ba dadur. José Carlos hela iha kadeia husi loron-18 fulan-Maiu 1972 to’o loron-29 fulan-Abríl 1974, tempu kuaze hotu-hotu nia dadur iha izolamentu iha prizaun PIDE/DGS nian iha Bisau, no fulan tolu ho balun iha Ilha das Galinhas. Sira na’in-tolu hetan tortura aat oioin, no ne’e sai inspirasaun ba múzika Ora ke abri porta (1973), kona-ba oinsá maka ema-dadur sira sente fuan-taridu no ta’uk bainhira polísia atu lori nia ba sesaun interrogatóriu (litik) dala ida tan.
Mininu puntan (Liberdadi) (1974) ne’e kona-ba labarik ida ne’ebé husu ba nia aman saida maka liberdade, no nia aman mós la bele hatán tanba nia rasik la hatene.
Liutiha 25 de Abril, Cobiana Djazz nakfila ba grupu muzikál ofisiál iha nasaun foun Giné-Bisau. Sira kanta kona-ba buat oioin: hahi’i erói sira independénsia nian, dezafiu atu harii sira-nia nasaun foun, no duun boot sira ne’ebé, tanba sira maka ukun ona, haluha prinsípiu hirak ne’ebé uluk sira foti nu’udar importante iha tempu luta nia laran. Sira dedika kantiga balu ba emansipasaun feto nian no ba susar ne’ebé feto hasoru. Apili (1974) haktuir istória husi feto to’os-na’in ida, gerrilleiru ida nia feen iha tempu terus nian iha ai-laran, no depois nia la’en soe nia, bainhira independénsia to’o ona, tanba nia ema-boot ona no nia hakarak feto moderna husi sidade de’it.
Iha Estadu foin-independente José Carlos Schwarz kaer knaar ofisiál oioin iha área kultura nian. Iha 1976 nia bá Kuba, atu sai Makaer Negósius iha Embaixada Giné-Bisau nian iha rain ne’ebá. Nia mate iha asidente aviaun ida iha viajen ba Avana, iha loron-27 fulan-Maiu 1977, bainhira, besik atu tun ba rai, aviaun xoka hasoru ai-riin eletrisidade nian. Husi pasajeiru na’in-59 no tripulante na’in-sia iha sobrevivente ida de’it. Artista nia mate-isin lori ba Bisau atu hakoi. Iha nia rate hakerek nia testu ida: N na nega bedju (Ha’u sei la sai katuas). Ema ladún koñese nia iha li’ur, maibé nia sei nafatin ídolu nasionál ida iha Giné-Bisau.


Referénsia bibliográfika

Liafuan kantiga sira-nian iha dalen krioulu no informasaun barakliu iha testu ne’e ami hetan iha livru kapás tebetebes kona-ba artista ne’e:
AUGEL, Moema Parente (1997) – Ora di kanta tchiga – José Carlos Schwarz e o Cobiana Djazz. Bissau, Instituto Nacional de Estudos e Pesquisa.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jos%C3%A9_Carlos_Schwarz"

Leandro i Leonardo

Leandro i Leonardo sira-ne’e maun-alin kantadór husi Brazíl ne’ebé ema barak gosta rona iha Timór Lorosa'e.
Iha tempu uluk iha família mukit ida, ne’ebé inklui señór Avelino Costa, Dona Carmen no sira-nia oan na’in-ualu. Labarik sira hahú sira-nia loron tuku haat dadeer, la’o ho sira-nia aman ba to’os hodi kuda tomate, serbisu atu manán osan ba sira-nia família. Iha sira-nia uma kiak sira han na’an fulan ida dalan ida de’it. Bainhira señór Avelino iha tempu livre nia hanorin nia oan sira toka viola. Istória ida-ne’e komesa iha fatin ida naran Goianópolis, iha foho Brazíl nian. Iha dékada 70, nia oan mane ida deside atu buka moris ho múzika no, bainhira nia sei adolexente, nia hola parte iha banda ida naran "Os Dominantes", ne’ebé kanta, ladún ho susesu, kantiga sira ne’ebé ema toman rona iha otas ne’ebá husi Beatles, Roberto Carlos no Bee Gees iha diskoteka hirak "ne’ebé feto aat de’it maka tama".
Labarik-mane ne’ebá naran José Luís Costa, moris iha loron-15 fulan-Agostu 1961, maibé ema barak koñese nia ho nia naran artístiku Leandro. Emival Eterno Costa, ne’ebé moris iha loron-25 fulan-Jullu 1963 no mehi atu sai jogadór futeból, kontinua serbisu nu’udar to’os-na’in, to’o nia komprende katak tuir dalan ne’e nia sei la bá dook no nia rezolve atu halibur ho nia maun. Agora ema hotu-hotu koñese ho naran Leonardo. Primeiru sira buka moris loroloron nian liuhosi serbisu oioin ne’ebé mosu: iha merkadu, iha farmásia, iha fatin fase roupa... Loron ida Emival rona motorista ida konta katak nia feen foin hahoris oan-kaduak no sira atu tau naran Leandro i Leonardo. Maun-alin José Luís no Emival haree ne’e nu’udar sinál sorte ba sira no sira deside atu uza naran rua ne’e nu’udar naran artístiku ba dupla múzika sertaneja nian ne’ebé sira foin hahú. Sira komesa toka iha diskoteka ida besik Goiânia ne’ebé ema ladún di’ak maka toman tama, no kalan baibain hotu ho ema baku malu no sona malu. Husi ne’e sira laó ba oin neineik, sira ba toka iha fatin oioin iha sidade ki’ik barak, iha basar, iha espozisaun kona-ba agroindústria no iha sirku, maibé kontinua susar atu bele grava sira-nia múzika. Iha 1983 sira grava sira-nia LP dahuluk ho sira-nia osan rasik. LP ne’e ladún hetan susesu maibé hamosu oportunidade atu grava sira-nia disku profisionál primeiru. Depois sira hetan susesu barak, ho múzika hanesan Contradições (Kontradisaun sira), Entre Tapas e Beijos (Entre basa ho re’in), Pense em Mim (Hanoin ha’u), Não Aprendi a Dizer Adeus (Ha’u la aprende dehan Adeus), Paz na Cama (Dame iha kama), Sonho por Sonho (Mehi ba mehi), Temporal de Amor (Anin-fuik no udan-boot domin nian)...
Sira grava disku barak, sira hola parte iha programa televizaun, sira lemo rai no hetan osan barak hodi kanta iha sidade boot sira iha Brazíl no iha nasaun seluk, sira hananu serbisu lisuk ho dupla sertaneja rua tan, Chitãozinho & Xororó no Zezé di Camargo & Luciano, hodi hamosu espetákulu "Amigos", sira nia susesu la hotu... Loron ida sira na’in-rua peska hela ho sira-nia belun ida, no Leandro sente moras maka’as iha ninia kotuk. Halo tiha teste oioin iha sira-nia rain no iha Estadus Unidus, ezame sira hatudu katak nia moras ho kankru oin ida ne’ebé raru iha ninia pulmaun kuanan. Iha loron-23 fulan-Juñu 1998 Leandro mate. Nia alin kontinua nafatin nia karreira mesak, no dupla foun, ho ida-idak nia oan, Tiago no Pedro, komesa mós la’o ona iha mundu espetákulu nian...
Ne’e maka istória, maizomenus, ne’ebé pájina barak fan sira-nian konta iha Internet. Maibé iha mós pájina hirak ne’ebé haktuir istória seluk, kona-ba múzika sertaneja no oinsá maka múzika ne’e hadook husi nia abut liuliu ba beibeik, hahú iha dékada 70, to’o agora ema barak hanaran nia múzika breganeja (ne’e fenómenu atu hanesan ho múzika pimba nian iha Portugál). Ema wa’in mós koñese muzika ne’e ho naran caipira, ne’ebé nia orijen husi folklore husi rain sira iha Brazíl nia laran ne’ebé dook husi sidade boot no ema barak iha-ne’ebá kiak. Uluk, dala barak sira hananu kona-ba ema rurál no karau-atan sira-nia moris, no mós kona-ba istória hirak ne’ebé ema toman konta bainhira tuur hale’u ahi iha kalan.
Públiku barak hahú koñese múzika ne’e liuhosi kantadór naran-boot hanesan Cornélio Pires, Angelino de Oliveira, Raul Torres, João Pacífico, Serrinha, Cascatinha i Inhana, Tião Carreiro, Sérgio Reis, no Léo Canhoto i Robertinho. Sira ikus ne’e komesa movimentu atu hakbesik ba múzika oin seluk hanesan country norte-amerikanu, múzika romántika populár brazileira no mós rock.
Iha dékada 80 no 90 tendénsia kontinua ba diresaun atu hadook husi sira-nia lisan no abut no buka de’it jeitu ne’ebé komersiál liu tan, katak ne’ebé fa’an di’ak liu, bolu públiku barak liu tan, no kanta agora só kona-ba asuntu ne’ebé ema hotu-hotu bele gosta, hanesan domin, paixaun sira, siúmes, fahe malu, hadomi ema ne’ebé la hadomi ita. Iha faze foun ida-ne’e mosu dupla naran-boot oioin hanesan Leandro & Leonardo, Chitãozinho & Xororó, Chrystian & Ralf, Zezé di Camargo & Luciano, João Paulo & Daniel no Rionegro & Solimões.
Iha Brazíl no iha rain seluseluk Leandro i Leonardo nia CD sira fa’an kópia millaun barak, no tanba ne’e sira hetan prémiu oioin nu’udar kantadór ne’ebé sira-nia CD fa’an barak liu hotu. Iha-ne’e iha Timór Lorosa'e, ne’ebé CD no VCD kuaze hotu-hotu ne’ebé ema fa’an pirata mesak de’it, ita tenke uza métodu seluk atu buka hatene sé maka populár liu hotu. Presiza de’it bá festa kazamentu ruma, no ita sei haree kedas oinsá maka timoroan sira gosta tebes maun-alin ne’e sira-nia múzika.

Kapoeira

Kapoeira (iha portugés: capoeira) ne’e sistema tradisionál baku-malu nian ne’ebé mosu iha Brazíl, husi atan afrikanu hirak-ne’ebé portugés sira lori ba ne’ebá atu serbisu iha fazenda (to’os boot). Treinu hala’o akompaña ho múzika husi instrumentu tradisionál, hanesan berimbau (hanesan kakeit boot halo ho rama ida ne’ebé nia talin estika loos no depois baku ho ai badak ida atu halo nia keit) no atabaque (tambór aas) no hanesan ne’e sai fasil liu tan atu subar treinu ne’e iha atividade oioin festa nian ne’ebé atan sira halo iha sira-nia fatin iha senzala (hela-fatin atan sira-nian).
Bainhira atan ida halai-sai husi ninia na’in, ema "kasadór" profisionál ne’ebé duni nia naran capitães-do-mato (kapitaun ai-laran nian) no sira kaer kilat. Dala barak kapoeira maka buat ida de’it ne’ebé atan be halai tiha ona bele uza hodi defende nia an. Baibain sira hasoru malu iha fatin ne’ebé iha du’ut badak iha ai-laran, ne’ebé ho lian tupi-guaraní naran caá-puêra – matenek-na’in balu hanoin katak ne’e maka orijen husi arte ida-ne’e nia naran.

Sira ne’ebé konsege duni halai halibur an iha aldeia sira naran quilombo (kilombu) ne’ebé iha lutu ba inimigu sira atu la bele tama. Sira harii knua hirak-ne’e iha fatin ne’ebé izoladu no susar atu to’o ba iha ne’ebá.
Kilombu importante liu hotu maka Palmares ne’ebé iha momentu ida ema rihun sanulu hela metin iha ne’ebá no reziste durante maizomenus tinan neenulu hasoru autoridade sira ne’ebé hakarak invade fatin ida-ne’e. Zumbi maka sira-nia xefe naran-boot liu hotu. Bainhira Brazíl bandu tiha eskravatura (ema labele ona iha tan atan) no komesa haruka ema mutin mai husi rain sira hanesan Portugál, España no Itália atu serbisu iha to’os, ema metan barak tenke bá buka moris iha sidade oioin.
Iha ne’ebá sira barak la hetan serbisu no hahú sai bandidu ka vadiu. Kapoeira sai sidade nian ona no ema mutin sira balu mós komesa hatene ona, iha kota hanesan Riudejaneiru, Salvadór-Bahia no Resife, maibé públiku hahú haree kapoeira nu’udar hahalok bandidu no vadiu sira-nian de’it, hafoin lei oioin mosu atu bandu nia.

Parese katak iha tempu ne’ebá maka komesa mosu navalla (tudik koi hasan-rahun nian) bainhira sira baku malu, nu’udar influénsia husi capoeirista fadista portugés sira. Iha otas ne’ebá mós setór rasista balu husi elite Brazíl nian hakilar hasoru influénsia husi kultura afrikana ba uzus i kostumes, no sira hakarak sira-nia rain atu "namutin". Liutiha maizomenus tinan limanulu iha klandestinidade nia laran, ne’ebé ema sira só bele aprende capoeira iha dalan subar no iha kintál, hafoin Manuel dos Reis Machado, ne’ebé ema bolu Mestre Bimba, halo ezibisaun atu hatudu capoeira ba Getúlio Vargas, iha momentu ne’ebá nia mak prezidente Brazíl nian, no ida-ne’e maka komesa sai otas foun ba capoeira. Akademia oioin hahú mosu ba públiku atu bele aprende jogu ne’e. Ema sira ne’ebé importante liu iha faze ida-ne’e maka Vicente Ferreira Pastinha (Mestre Pastinha), ne’ebé hanorin estilu “Angola”, tradisionál liu, no Mestre Bimba be ita temi tiha ona, ne’ebé inventa estilu ho buat foun oioin ke nia hanaran “Rejionál”.
Husi tempu ne’ebá to’o agora ne’e daudaun capoeira liu tiha ona dalan naruk ida. Agora ema barak treina capoeira iha mundu tomak, husi Portugál to’o Timór-Leste, husi Estadus Unidus (Estadu Naklibur Sira Amérika Nian) to’o Noruega, husi Austrália to’o Indonézia (iha eskola balu iha Jogejakarta no mós iha rejiaun Jakarta). Pratikante barak tama tanba treinu ne’e rame, jeitu no haksolok, la iha dixiplina maka’as ne’ebé ita hetan baibain iha arte marsiál sira husi Lorosa’e. Nu’udar hakerek-na’in brazileiru naran-boot Jorge Amado dehan ne’e “luta kapás liu iha mundu tomak, tanba ne’e mós dansa ida”.

Berimbau
Iha capoeira téknika sira hahú husi ginga (jinga), la’ós husi pozisaun para-iha-fatin típiku husi karaté, taekwondo, pencak silat, wushu kung fu, nsst...; ginga ne’e hanesan movimentu oioin isin nian ne’ebé la para no iha intensaun hodi buka dalan atu ataka ka muda kedas ba defeza, ne’ebé dala barak liu maka halo esquiva, katak sees an husi golpe. Iha roda kapoeira nia klaran capoeirista sira koko hodi joga hasoru malu, roda ne’e halo husi tokadór sira ne’ebé toka instrumentu oioin husi Áfrika no hananu, aleinde kompañeiru sira seluk ne’ebé basa liman no kanta refraun iha koru.
Liafuan kantiga nian kona-ba asuntu hanesan: arte ida-ne’e no ninia Istória, mestre boot husi tempu pasadu no prezente, moris nu’udar atan iha otas eskravidaun nian, i fiar sarani no fiar ba candomblé (ne’ebé kahur relijiaun tradisionál husi Áfrika ho katolisizmu, atu hanesan lisan Timór ne’ebé kahur rituál sira Kreda nian no tradisaun jentia bei’ala sira-nian). Sira toka ho ritmu oioin ba jogu ho jeitu oioin, balu neineik balu lailais.
Capoeira sai tiha ona, la’ós de’it buat kultura nian, maibé desportu nasionál Brazíl nian, no mestre sira husi rain ne’ebá halo nia sai internasionál liu tan, liuhosi hanorin iha jináziu sofistikadu (no karun) iha kapitál husi nasaun barak. Alunu sira aprende kanta – iha lia-portugés – “Capoeira é prá homi, / mininu e mulhé...” (kapoeira ne’e ba mane, ba labarik no ba feto...). Iha-ne’e, iha Timór Lorosa'e, kapoeira hahú ho militár sira husi PKF Brazíl nian no agora kontinua ho grupu ida ne’ebé fó treinu iha Jináziu (GMT).


Ligasaun ba li'ur


A Arte da Capoeira husi Camille Adorno
Portal Kapoeira
Capoeira video clips from Capoeira Science
Grupu Kapoeira "Semente do Jogo de Angola" - Mestre Jogo de Dentro, Brazíl
Grupu Kapoeira "Jogo da Vida" - Saun Paulu, Brazíl
"Afro-Brazilian Capoeira Association" - Mestre Yoji Senna, Estadu Naklibur Sira Amérika Nian
Grupu "Coquinho Baiano" - Mestre Tozinho Brasil, Itália
Associação de Capoeiragem "Malta do Sul" - Algarve, Portugál
Association of Capoeira "Engenho da Rainha" - Estadu Naklibur Sira Amérika Nian
Association of Capoeira "Engenho da Rainha" - Reinu Naklibur
Capoeira Palmares
Capoeira Angola
Capoeira Salvador.
Capoeira do Brasil
Capoeira da Bahia
A Capoeira no Rio de Janeiro 1910–1950 - husi Mestre Celso
Escolas de Capoeira
Divulgando a arte da capoeira para o mundo
Capoeira do Bonfim, Mato Grosso
Grupo de Capoeira Angola Ngolo - Mestre José Carlos Gonçalves, Riudejaneiru, Brazíl
Jogo de Luta de Capoeira - Estilu "Street Fighter"


Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Kapoeira"


Categories: Desportu Arte marsiál

Quinta-feira, Outubro 05, 2006

Artes marciais dos hacá

Hakka Kuen
Origem: Wikipédia, a enciclopédia livre.


客家拳
Hakka Kuen
Pinyin:
kèjiāquán
Yale Cantonese:
haak3 ga1 kyun4
pinjim hakka:
hak7 ga1 kien2
Literalmente
"punho hakka"
Hakka Kuen é o termo cantonense para as artes marciais do povo hacá.
O centro das gentes de língua hacá fica situado na parte interior da Província de Cantão a leste do Delta do Rio das Pérolas. De acordo com Steve Martin, professor do estilo do Dragão, o Hakka Kuen foi influenciado pelo lendário monge Gee Sim Sim See que ensinou em Cantão e na provincia vizinha de Fujian no séc. XVIII.
Independentemente da veracidade histórica ou não de Gee Sim, as semelhanças entre o Hakka Kuen e as artes marciais de Fujian leva a pensar que deve haver um parentesco próximo entre elas. De acordo com Leung Ting, o dirigente do ramo WingTsun do Wing Chun, "Os seus traços comuns são que durante as lutas os lutadores destes sistemas preferem passos curtos e combate a curta distância, com os seus braços colocados próximos do peito, os cotovelos para baixo e mantidos junto aos flancos para os protegerem. Outra característica destes sistemas de wu shu kung-fu é que, ao contrário dos do Norte da China, as suas formas são bastante simples" (Leung, 1978, p. 30).
Os característicos ombros curvos e peito côncavo dos estilos hacá são os traços que os distinguem dos estilos de Fujian.
Até à geração dos mestres Lau Shui e Lum Wing-Fay, o estilo Louva-a-Deus do Sul era ensinado exclusivamente a hacás.
Outros estilos relacionados com o Hakka Kuen incluem o estilo do Vagabundo,[1] Kung Fu do Dragão, e Bak Mei.
^ Estilo do Vagabundo (流民派; pinyin: Liúmín Pài; Cantonense de Yale: Lau4 man4 Paai1; pinjim Hakka: Liu2 min2 Pai5)

Ver também
Louva-a-Deus do Sul
Kung Fu do Dragão
Bak Mei
Hakka
Punho do Rio do Leste
Nam Pai Chuan
Medicina tradicional chinesa
Meridiano (medicina chinesa)

Referências bibliográficas
Leung Ting - Wing Tsun Kuen. Hong Kong, Leung's Publications (ISBN 962-7284-01-7)


Ligações externas
Hakka Style ( Hakka Martial Arts. Lijiajiao )
Vídeo de um estilo hacá

Louva-a-Deus do Sul - um estilo hacá

Louva-a-Deus do Sul

Origem: Wikipédia, a enciclopédia livre.
南派螳螂
Louva-a-Deus do Sul
Pinyin:
nán pài tángláng
Cantonense de Yale:
naam4 paai1 tong4 long4
pinjim Hakka:
nam2 pai5 tong2 long2
Literalmente
"estilo meridional do louva-a-deus"
Para o estilo de combate setentrional chinês de Shandong, ver Louva-a-Deus do Norte.
Apesar do seu nome, o estilo Louva-a-Deus do Sul das artes marciais chinesas não tem relação nenhuma com o estilo Louva-a-Deus do Norte. O Louva-a-Deus do Sul é em vez disso um parente próximo de outros estilos Hakka como o Kung Fu do Dragão e um parente distante da família de estilos de Fujian que inclui o Grou Branco de Fujian, o Cinco Antepassados, e o Wing Chun.
O Louva-a-Deus do Sul é um sistema de combate a curta distância que privilegia técnicas de força curta e tem aspectos quer suaves e internos quer duros e externos. Como noutros estilos do sul da China, os braços são a arma principal, com os pontapés normalmente limitados abaixo dos quadris. Coloca-se grande ênfase no fortalecimento e desenvolvimento dos braços. Quando um braço estendido é forte, isso permite ao praticante mover-se mais rapidamente uma vez que não precisa de recolher o braço ou trazê-lo atrás para conseguir mais força, como no boxe ou noutros sistemas de combate.
Como o Wing Chun e o Xingyiquan—outros estilos criados como artes de puro combate —o Louva-a-Deus do Sul não tem grande valor estético, ao contrário do seu homónimo do norte e de outros estilos.
O Louva-a-Deus do Sul tem ligações com a medicina tradicional chinesa, em particular o conceito de meridianos, que usa para dim mak e tui na.
Índice[esconder]
1 Ramos
1.1 Lau Shui 劉瑞/劉水
1.1.1 Chow Gar 周家
1.1.2 Chu Gar 朱家
1.2 Kwong Sai Jook Lum 江西竹林
1.3 Boi de Ferro 鐵牛
2 "Hakka Kuen"
3 Louva-a-Deus?
4 Notas
5 Ver também
6 Referências bibliográficas
7 Ligações externas


Ramos
Os quatro ramos principais do Louva-a-Deus do Sul são:
Chow Gar (周家; família Chow)
Chu Gar (朱家; família Chu)
Kwong Sai Jook Lum (江西竹林; Jiangxi Floresta de Bambu)
Boi de Ferro (鐵牛)
Pode-se advinhar um antepassado comum não apenas devido às suas semelhanças, mas também ao facto de todos partilharem uma sequência técnica, Sarm Bo Jin.[1] No entanto, as genealogias destes ramos não são suficientemente completas para estabelecer a ligação entre eles até um único antepassado comum.


Lau Shui 劉瑞/劉水
Apenas o parentesco entre os ramos das famílias Chow e Chu family pode ser verificado, uma vez que o antepassado comum mais recente de ambas, Lau Shui (劉瑞, 劉水﹞, morreu em 1942, uma data relativamente recente.


Chow Gar 周家
O ramo da família Chow estabelece os antecedentes da sua arte até cerca de 1800 até Chow Ah-Nam (周亞南), um Hakka que enquanto rapaz deixou a sua casa na província de Cantão/Guangdong para tratamento médico no Mosteiro de Shaolin do sul na província de Fujian onde, para além de ser tratado ao seu problema do estômago, foi treinado nas artes marciais e veio a criar o Louva-a-Deus do Sul.


Chu Gar 朱家
O ramo da família Chu atribui a sua arte a Chu Fook-To, que criou o Louva-a-Deus do Sul como um sistema de combate para adversários da Dinastia Qing manchu (16441912) que derrubou a família real han Ming (13681644) da qual ele era um membro. De acordo com o ramo da família Chu, os líderes Qing destruíram o Mosteiro de Shaolin original de Henan por Chu se ter refugiado lá, obrigando Chu a fugir para o Mosteiro de Shaolin do Sul em Fujian.

Kwong Sai Jook Lum 江西竹林
O estilo Kwong Sai Jook Lum faz recuar as suas origins ao templo de Jook Lum Gee[2] no Monte Longhu (龍虎山) em Kwong Sai,[3] onde foi criado no início do séc. XIX por um dos monges, Som Dot. Em meados do séc. XIX, Som Dot trasmitiu a arte ao seu condiscípulo monge Lee Siem, que viria a visitar Cantão, para o sul, e ensinar aí a arte a praticantes leigos.Um dos alunos de Lee de Cantão, Chung Yu-Chang, viria a voltar com ele para Kwong Sai a fim de completer o seu treino em Jook Lum Gee.
Cerca de 1900, Chung abriu a sua primeira escola de artes marciais e clínica de medicina tradicional chinesa no condado de Bao'an na cidade de Píngshān (坪山), da qual eram nativos Wong Yook-Kong e Lum Wing-Fay, que viriam a ser os seus sucessores. Wong viria a ser o responsável pela preservação do Louva-a-Deus de Kwong Sai Jook Lum dentro da China e Lum (também referido como "Lum Sang" 林生, literalmente "Senhor Lum," forma respeitosa usada pelos seus sucessores) responsável pela sua disseminação no exterior.


Boi de Ferro 鐵牛
O ramo do Boi de Ferro é assim denominado devido ao seu fundador, Boi de Ferro Choi (Choi Dit-Ngau; 蔡鐵牛), que lutou na Revolta dos Boxeres (1900).

"Hakka Kuen"
Ainda que se possa contestar a veracidade das histórias que contam as origens dos estilos de Louva-a-Deus do Sul, o que é indiscutível é a sua ligação ao povo Hakka da região do interior oriental de Cantão. A região que é constitui o berço do Louva-a-Deus do Sul começa no centro do território Hakka em Xingning, de onde o fundador do Chow Gar, Chow Ah-Nam, veio. De Xingning, o Dongjiang flui para ocidente vindo da de Meizhou através de Heyuan, de onde o fundador do Boi de Ferro Choi Dit-Ngau veio. Na prefeitura de Huizhou, o Dongjiang forma a fronteira setentrional do condado de Huìyáng (惠陽), de onde eram originários o mestre Chung Yu-Chang do Kwong Sai Jook Lum e o mestre Lau Shui do estilos Chow/Chu Gar. Daqui, o Dongjiang corre para o Delta do Rio das Pérolas no condado de Bao'an (actualmente Shenzhen), de onde vieram os mestres Wong Yook-Gong e Lum Wing-Fay do Kwong Sai Jook Lum. Todos estes mestre pertenciam ao povo chinês falante de hakka, que manteve o Louva-a-Deus do Sul apenas para os seus, até à geração de Lau Shui e Lum Wing-Fay.
De facto, a tradição do Kwong Sai Jook Lum diz que em tempos foi conhecido por "Hakka Kuen" (literalmente "punho hakka") pelo público em geral na zona do Delta do Rio das Pérolas. Quando Lum Wing-Fay começou a ensinar pela primeira vez Louva-a-Deus do Sul nos Estados Unidos, fê-lo numa organização fraternal Hakka, a Hip Sing Tong. Lum viria depois a aceitar estudantes que não eram hakka, mas ainda tinham que ser chineses (parece ter havido como excepção um taxista branco cuja bondade incomum para com Lum lhe permitiu receber alguma instrução básica de um dos discípulos de Lum). Foi apenas a geração seguinte de mestres de Kwong Sai Jook Lum que tornou a arte disponível para aprendizagem por um público não-chinês.
A aceitação por Lau Shui do não-Hakka Ip Shui como um discípulo teve muito a ver com a bondade demonstrada por Ip e sua esposa para com Lau quando ele ficou doente numa altura em que a ocupação japonesa de Hong Kong o tinha isolado de todos os seus familiares. Todos os outros quatro discípulos de Lau —Chu Kwong-Wha, Chu Yu-Hing, Lum Wha, e Wong Hong-Kwong—eram hakka.
A tradição do Louva-a-Deus do Sul Chu Gar defende que os hakka descendem de gente leal à Dinastia Ming que fugiu para o sul quando esta foi destronada pela Dinastia Qing. No entanto, os estudos académicos sobre a história da China apontam para que o termo "Hakka" referisse originalmente, não os refugiados fugidos à perseguição da Dinastia Qing, mas sim aquelas populações que receberam incentivos dados pelas autoridades durante essa dinastia para irem estabelecer-se em regiões subpovoadas do sul da China. Entre as artes marciais do sul da China, o ramo da família Chu do Louva-a-Deus do Sul está longe de ser o único a invocar uma herança de resistência anti-Qing; o facto de a maior parte dos sistemas dessa região o fazerem é reflexo da grande quantidade de resistentes anti-Qing nos meios das artes marciais chinesas meridionais. Quer Cantão quer Fujian são províncias onde há zonas preponderantemente hakka, ambas estão fortemente associadas com as artes marciais chinesas do sul, e ambas foram palco de forte e persistente oposição ao governo Qing, como a Revolta de Taiping, liderada por hacás e a Sociedade do Céu e da Terra, cujos fundadores eram da prefeitura de Zhangzhou na Província de Fujian, na sua fronteira com Cantão. Sociedades como a Céu e Terra são dignas de nota pela forma como os seus membros transcendiam as barreiras tradicionais da sociedade chinesa como as que separam habitualmente hacás de não-hacás. De facto, uma precursora da Sociedade do Céu e da Terra foi organizada por Ti Xi, um dos fundadores da Céu e Terra, em Huizhou, parte da região considerada "centro" do estilo Louva-a-Deus hakka. A Sociedade do Céu e da Terra desenvolveu mitos de origens em Shaolin como parte de um mais vasto discurso anti-Qing. Talvez os hakka que se opunham à Distastia Ming tenham feito algo de semelhante, transformando a sua migração para sul e a fuga para sul dos resistentes leais aos Ming numa única narrativa.


Louva-a-Deus?
As tradições dos ramos Chow Gar e Kwong Sai Jook Lum dizem que os seus respectivos fundadores Chow Ah-Nam e Som Dot criaram os seus estilos após terem testemunhado uma luta entre um louva-a-deus e um pássaro, que o louva-a-deus ganhou. Esta inspiração é um motivo recorrente nas artes marciais chinesas que pode ser encontrado também nas lendas do Louva-a-Deus do Norte, de ambos os estilos de Grou Branco, do Tai Chi Chuan, e do Wing Chun.
No entanto, as tradições do ramo da família Chu dizem que o nome "Louva-a-Deus do Sul" foi escolhido para esconder das forças Qing as suas afiliações políticas fingindo que este esotérico estilo praticado por resistentes leais aos Ming era afinal uma variante regional do popular e muito espalhado estilo Louva-a-Deus de Shandong.


Notas
Chinese
Pinyin
Cantonense de Yale
pinjim hakka
^ Sarm Bo Jin
三步箭
Sān Bù Jiàn
Saam1 Bou6 Jin3
Sam1 Pu5 Zien5
literalmente "Flecha dos Três Passos"
^ Jook Lum Gee
竹林寺
Zhú Lín Sì
Juk1 Lam4 Ji6
Zuk7 Lim2 Sii5
literalmente "Templo da Floresta de Bambu"
^ Kwong Sai
江西
Jiāngxī
Gong1 sai1
Gong1 si1
Jiangxi (江西; Yale Cantonese: Gongsai), not Guangxi (廣西, Yale Cantonese: Gwongsai)
Na versão de Chow Gar Tong Long praticada na Austrália sob a direcção de Henry Sue a estrutura de formas até ao nível de Discípulo é
Sarm Bo Gin
Sarm Bo Yil Sou
Sarm Bo Bik Kui
Sarm Bo Pai Tarn
Tong Long Bow Sim Sou
Tong Long Won Sou


Ver também
Hakka Kuen
Punho do Rio do Leste
Nam Pai Chuan
Hakka
Medicina tradicional chinesa
Meridiano (medicina chinesa)
Dim Mak
Tui Na

Referências bibliográficas
Fernando Blanco. "Southern Praying Mantis system."
Chen Ching-Hong. "Hakka Praying Mantis Chu Gar Gao: The Real Southern Mantis Boxing."
Roger D. Hagood. "18 Hands Skills of the Mantis."
Roger D. Hagood. "Abridged History of Southern Praying Mantis."
Li Tien-Lai. "Dongjiang Chaujia Preying Mantis."
"Master Mark and Jook Lum Praying Mantis."
Grandmaster Henry Poo Yee and Harry A. White. "Secrets of Southern Praying Mantis."


Ligações externas
Praying Mantis Eats Hummingbird (Bird Watcher's Digest)
Kwong Sai Jook Lum Gee Tong Long Pai