domingo, outubro 08, 2006

Revolusaun Kravu nian

25 de Abril katak data iha tinan 1974 ne’ebé militar sira halo revolusaun iha Portugál hodi halakon ditadura faxista.
Durante besik tinan limanulu nia laran Portugál moris iha ditadura nia okos. Iha tinan 1926 nia laran militar sira, ne’ebé Costa Gomes maka ukun, hala’o golpe de Estado ida. La dun kleur António de Oliveira Salazar maka sai Ulun-Boot. Rejime foun ne’e bandu partidu polítiku sira, hala’o sensura ba livru ho jornál ne’ebé hakerek kona-ba buat hotu ne’ebé la kona sira-nia laran. Sira mós hatama ema ne’ebé ativista hasoru sira-nia rejime ba dadur, no halo deportasaun barak ba kolónia oioin. Porezemplu hanesan Manuel Carrascalão (maun-alin Carrascalão sira-nia aman), Arsénio José Filipe (Ramos Horta nia abó-mane) ho Francisco Horta (Ramos Horta nia aman), ne’ebé deportadu tiha mai Timór. Bainhira Funu Mundiál Daruak hotu tiha rejime ditadura sira iha rain seluk komesa lakon ho nasaun foun hahú mosu husi eks-kolónia. Maibé iha otas ne’ebá Portugál rain ida be kiak, atrazadu, no la iha buat ida ne’ebé muda.

Guerra do Ultramar sai influénsia maka'as ba militár atu deside hala'o revolusaun ne'e

Iha tinan 1961 nia laran funu hahú iha Angola. Tuirmai iha rain Mosambike ho Giné-Bisau mós mosu movimentu ne’ebé hasoru kolonializmu ho kilat. Salazar haruka soldadu barak atu bá funu iha Áfrika, ninia rejime sei la fó ukun-rasik an. Iha Portugál ema barak komesa sai ba li’ur, ba rain hanesan Fransa no Alemaña, balu halai husi funu, balu bá buka atu hala’o moris seluk tanba sira ki’ak. Estudante barabarak halo manifestasaun no sira mós organiza an atu hasoru faxizmu. Polísia rejime nian, naran P.I.D.E., hafuhu, hadadur no tortura ema. Sira uza métodu hanesan "tortura dukur nian": polísia sira hakilar, halo tarutu no baku ema dadur bainhira sira atu toba dukur; iha loron hirak nia laran ema ne’e komesa la tahan ona no sira sei hatán kuandu polísia litik sira. Iha ativista barak iha dadur-fatin hanesan Caxias ho Peniche iha Portugál, no kampu-konsentrasaun ida iha Kabu Verde naran Tarrafál. Liberdade imprensa seidauk iha. Iha tinan 1961 governu bandu Jornal do Fundão durante fulan neen nia laran tanba jornál ne’e fó-hatene katak hakerek-na’in ida husi Angola naran Luandino Vieira foin manán Prémiu Boot husi Sociedade Portuguesa de Escritores (Klibur Hakerek-Na’in Portugés sira nian). Maski Luandino Vieira hakerek kapás, nia dadur hela tanba nia hakarak nia rain atu sai independente.
Iha tinan 1968 Salazar hetan asidente ida, no ulun-boot rejime nian hili ema seluk atu ukun Portugál, maibé sira la dehan ba nia no – to’o nia mate iha 1970 – nia moras hela maibé nia sei hanoin nia maka kontinua Presidente do Conselho. Mane ne’ebé foin sai na’i-ulun naran Marcello Caetano, no povu portugés espera nia atu muda buat barak no lori nasaun ba demokrasia. Sira bolu tempu ne’e Primavera Marcelista (hasara Primavera de Praga, bainhira ema Xekoslovákia buka atu lakon ditadura komunista ne’ebé Uniaun Soviétika maka ukun), maibé la kleur ema haree katak uitoan de’it mak la hanesan uluk.

Pintura iha muru iha Portugál ho dedikatória ba 25 de Abril
Militár sira baruk funu iha Áfrika no sira hatene ona katak dalan atu remata funu la’ós militár maibé polítiku de’it. Kapitaun balu halibur malu iha klandestinidade atu prepara golpe de Estado hasoru rejime ditadura. Iha loron 25 fulan Abríl 1974, kalan boot liu uitoan tuku 24, rádiu ida tau múzika naran Grândola Vila Morena, ne’ebé José Afonso mak hananu, hanesan sinál ba kuartél militar iha rain oioin iha Portugál nia laran, atu sai ba dalan atu hatún governu. Iha Lizboa tanke-gerra liu hakat sidade no balu para iha fatin ida naran Terreiro do Paço, ne’ebé iha ministériu oioin. Militár sira ne’e, kapitaun Salgueiro Maia mak ukun, no nia aten brani bainhira militár seluk to’o atu hasoru golpe de Estado ne’e no nia halo ema la raan-fakar no militár sira ne’ebé foin to’o mós hili atu hamutuk ho revolusionáriu sira. Depois nia maka hahú tesi lia kona-ba oin-sá maka Marcello Caetano bele rende an, iha Kuartél Carmo nian. Señora ida ne’ebé fa’an ai-funan iha dalan komesa tau ai-funan-kravu iha kilat sira-nia kanu, no hafoin soldadu barak mós tuir nia. Tanba ne’e maka mundu tomak bolu revolusaun portugés ne’e nu’udar "Revolução dos Cravos" (Revolusaun Kravu nian). 25 de Abril ne’e, ema sei hanoin ba nafatin hanesan revolusaun ida ne’ebé hala’o iha dame nia laran no hanesan loron ida ne’ebé loke odamatan ba liberdade no demokrasia iha Portugál.
Husi deskrisaun sira ne’ebé kapás liu hotu kona-ba loron-25 fulan-Abríl, ida maka ida-ne’ebé ita bele hetan iha romanse Alexandra Alpha husi José Cardoso Pires, ne’ebé ami inklui parte ida iha-ne’e:
Sidade ne’e mosu nakonu no naroman daudaun. Ami hetan koluna militár sira-ne’ebé nabilan iha loro laran; no povu tuir kedas, povu barak, barak to’o la bele tama iha ami-nia matan, ema lubun wa’in ne’ebé sai husi nakukun laran, sai husi tinan limanulu ne’ebé nakonu de’it ho mate no haraik an, halai hela la hatene loos ba ne’ebé maibé konserteza ba LIBERDADE!

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Revolusaun_Kravu_nian"

Category: Portugál

Jah-Era

Jah-Era ne’e maka banda ne’ebé hatama ritmu afrikanu no kantiga hanesan “África, mãe de Angola...” iha Timór, ritmu ne’ebé depois sai populár loos.
Buat hotu-hotu hahú iha tinan-1996, iha Perth, Austrália, bainhira Gil Madeira sai husi grupu Kumalá (ne’ebé iha lian ida rain-na’in Austrália nian (aboríjene sira) katak liafuan-hasé hanesan “Di’ak ka lae?” no nia harii grupu foun ho belun balu. Bainhira foin komesa sira mak ne’e: Phillip Irwin iha bateria, Gavin iha baixu, Ashi – ema-Gana – iha perkusaun, i Gil iha viola.
Primeiru sira buka hela kantadór ida, no Gil sai vokalista temporáriu atu bele komesa ensaia de’it. Banda nia naran dahuluk oin-seluk, maibé bainhira sira atu bá toka iha festivál ida ne’ebé atu selebra Bob Marley nia tinan mate nian, festivál ne’e nia organizasaun fó sujestaun ba sira atu troka naran ba buat ruma ne’ebé iha relasaun ho múzika reggae, no hanesan ne’e maka mosu naran Jah-Era, otas Jah nian (Jah ne’e hanesan maromak ida husi rai-Jamaika.
Afinál festivál ne’ebá depois la akontese, maibé sira kontinua nafatin ho naran ida-ne’e. Hafoin sira hetan konvite husi Jane Hazelby, husi rádiu ida ne’ebé toman toka múzika mundu nian (world music), atu mosu iha ninia programa. Ema halo entrevista ba sira e sira mós toka iha rádiu ne’e durante minutu ruanulu. Ema barak ne’ebé toman organiza festivál múzika étnika nian rona beibeik rádiu ida-ne’e, entaun momentu ne’e importante ba sira-nia grupu atu komesa sai famozu. Sira toka, no sira kontinua hakerek múzika orijinál oioin. Iha momentu ne’e Ashi tuir nia feen, ne’ebé profesora, ba fatin dook ne’ebé nia bá hela metin i hanorin iha-ne’ebá, tanba ne’e nia sai husi banda.
Arkitetu australianu ida naran Ian Weir sai nia saseluk iha perkusaun, no mós iha tempu ne’e duni São tama atu kanta. São ne’e koñesida liu nu’udar artista plástika timoroan ho nia naran Maria Madeira. Ema barak bolu sira hodi toka iha pub, festivál oioin, no iha rádiu... Entaun Gavin muda ba rai-Sydney no João Paulo Madeira tama atu toka baixu, hafoin Nídio Valadares mós tuir. Iha otas ne’ebé sira halo CD-Demo ida, ne’e hanesan hahalok obrigatóriu iha mundu múzika nian iha Austrália.
CD hirak-ne’e maka grupu sira bele haruka ba rádiu oioin i ema ne’ebé organiza konsertu, festivál, nst, nu’udar ezemplu ne’ebé hatudu múzika ne’ebé grupu toka baibain. Sira halo de’it kópia neen husi CD-Demo ida-ne’e, no sira inklui kantiga hirak-ne’ebé sira toman toka hanesan “Autocarro 45”, “Garina”, “Sofia Rosa”, “One love” i “Hot hot hot”. Versaun pirata husi CD-Demo ida-ne’e maka depois, liutiha tinan barak ona, sai CD famozu iha Timór tanba ema ruma ne’ebé hetan ezemplár ida halo kópia barak atu fa’an. Entretantu Grace Barbe (ema-Seixeles) mós tama nu’udar kantora. Phillip hetan asidente, nia ain aat ona halo ezersísiu atu sai di’ak fali, no nia la bele toka bateria. Baterista Aiden Dademahr (ema-Zimbábue) tama, Ian Weir manán bolsa-estudu atu bá Inglaterra no Phillip muda fali ba perkusaun. Sira komesa ensaia de’it sira-nia múzika orijinál, hodi prepara an atu grava sira-nia CD komersiál dahuluk.
Aiden, ne’ebé profesór matemátika nian, hetan serbisu i la iha ona tempu ba múzika, no Phillip sai di’ak fali i fila fali ba bateria. Iha fulan-Fevereiru 1999 sira grava sira-nia CD “O Herói”. Primeiru sira koko iha estúdiu ida naran Jewel Recording (uluk sira grava tiha sira-nia demo iha-ne’ebá) maibé depois sira deside atu grava iha Oracle Studios. Estúdiu ne’e nia na’in enjeñeiru-són ida naran David Trail, ho esperiénsia durante tinan 25 ona, ne’ebé mós pianista kapás ida ne’ebé depois toka iha kantiga ida iha CD, ida-ne’ebé naran “O herói”. Estúdiu ne’e dook, gasta oras haat atu to’o iha-ne’ebá ho karreta, maibé nia iha kuartu rasik ne’ebé bele aluga husi artista sira ne’ebé grava hela. Múzika ne’ebé Jah-Era grava orijinál hotu, ida de’it mak lae, ida ne’ebé naran “Timor Rap”, ne’ebé hanesan omenajen ba múzika populár Timór nian, iha estilu reggae. Entretantu Robert “Betinho” Filipe mós tama iha banda.
Iha loron-30 fulan-Agostu sira vota iha referendu iha Perth no iha loron tuir sira sa’e aviaun hodi bá toka iha Festivál Pérola (Sinju) nian, festivál naran-boot iha Brum (iha norte Austrália Loromonu nian), ne’ebé sei dura loron sanulu. Tanba sira to’o tarde, organizadór sira hirus, entaun sira bá rai de’it sira-nia sasán iha otél i sira bá kedas ba fatin atuasaun nian hodi halo teste-són atu toka iha kalan ne’ebá. Sira-nia atuasaun la’o di’ak, ema barak gosta, no, tanba iha problema ida ho banda prinsipál, organizadór sira sira husi Jah-Era atu sai saseluk, atu toka loroloron, dala ruma loron ida dala rua.
Rezultadu husi referendu sai no banda hotu-hotu ne’ebé liu husi palku leten fó parabéns ba nasaun foun, “ikusliu livre ona”. Sira okupadu tebetebes, ladún iha asesu ba televizaun, maibé ema ne’ebé sira koñese iha-ne’ebá komesa konta kona-ba situasaun susar iha Timór. Bainhira sira fila fali ba Perth, ema haktuir ba sira buat hotu-hotu ne’ebé akontese hela e sira hotu ba kedas halibur ho manifestasaun hasoru Indonézia nia hahalok aat. Entretantu refujiadu sira husi fatin UNAMET nian hetan evakuasaun ba Austrália. Servisu emigrasaun nian iha Perth husu ema na’in-tolu hodi sai durubasa ba ema timoroan ne’ebé foin to’o; Gil, ne’ebé halo tiha ona knaar ida-ne’e dala ruma, sai ida husi sira ne’ebé ema hili atu bá Darwin. Liutiha semana tolu ema Emigrasaun nian fahe refujiadu sira ba Perth, Sydney no Melbourne. Gil maka ida husi durubasa hirak ne’ebé sai ikus liu husi kampu-refujiadu iha Darwin tanba refujiadu na’in-haat tama iha ospitál tanba moras no nia durubasa ba sira.
Husi sira na’in-haat ne’e ida maka Verónica Gusmão, ne’ebé agora daudaun ninia feen. Depois, iha Perth, grupu kuaze tomak (Gil, São, João Paulo Madeira, Betinho no Grace) pasa sira-nia tempu iha kampu-refujiadu, hodi tulun sira iha-ne’ebá. Sira kansela tiha sira-nia atuasaun no sira serbisu iha organizasaun ba konsertu tolu ne’ebé iha objetivu atu buka osan atu fó ba refujiadu sira (refujiadu iha Perth maizomenus na’in-300). Liutiha fulan ne’e Austrália haruka refujiadu hirak-ne’e mai fali Timór.
João Paulo Madeira deside atu mai hela iha Timór-Leste. Depois Betinho no Gil mós tuir. Bainhira sira iha-ne’e ona sira seidauk hanoin atu toka. Gil hamenu komputadór ida husi EUA liuhusi nia belun amerikanu ida, hodi bele grava nia múzika rasik. Depois mosu Aurito Ximenes dehan katak iha kantora ida ne’ebé manán tiha konkursu ida no iha interese atu grava CD ida, nia hakarak hatene se Gil bele halo gravasaun ne’e. Kantora ida-ne’e naran Lili Ribeiro, ne’ebé depois sei sai hanesan fitun boot iha lalehan múzika pop nian iha Timór Lorosa’e.
Gil Madeira hatete katak nia prontu atu simu projetu ne’e, maibé tenkesér buat hotu-hotu ho formatu dijitál, ne’ebé modelu foun iha Timór iha tempu ne’ebá. Baibain múziku sira iha-ne’e uluk sempre toman halo sira-nia master gravasaun nian uza de’it kasete ka DAT. Lili i nia grupu grava kasete ida no lori hodi hatudu ba Gil, depois sira deside atu koko grava kantiga ida de’it iha estúdiu ho Gil atu bele haree se sira gosta nia rezultadu. Sira kontente ho produtu ne’e no sira deside atu grava duni CD tomak ida. Sira lori master dijitál, pioneiru, atu halo kópia barak iha Indonézia, i depois buat ne’ebé akontese famozu ona... CD “Hein Nafatin Ó” ne’e sai hanesan ida husi susesu boot liu hotu iha Timór nia laran. Susesu ne’e tanba razaun barak, no ita bele temi rua: kantora nia lian hanesan anju, maibé mós inovasaun (buat foun) barak ne’ebé CD ne’e hatudu, la hanesan ona modelu baibain iha Timór ho kantadór ida ho orgaun ida.
Aurito Ximenes, Gil Madeira, no belun seluk tan, ensaia “só tanba toka múzika halo sira haksolok, sira halo hanesan jam session”. Depois mosu Betinho Filipe dehan katak nia simu konvite ba sira atu toka iha restaurante australianu ida, naran “Roo Bar”. Sira na’in-tolu mak toka, ho bateria eletrónika ida, tanba iha otas ne’ebá iha Timór sira seidauk bele hetan baterista ida ne’ebé toman ona ba ritmu ho abut afrikana ne’ebé sira-nia grupu toka (merenge, kizomba, marabenta, reggae...).
Ba kalan ida-idak ne’ebé sira toka restaurante nia na’in selu sira dólar tolunulu de’it, maibé iha tempu ne’ebá sira toka atu halo múzika de’it, la’ós tanba osan. Sira-nia CD “O herói” naran-boot ona iha ne’e, kantiga “China Mulata” hanesan mega-hit ida, no ema hotu-hotu bolu sira “Jah-Era” ka “tokadór China Mulata nian”, tanba ne’e sira deside atu kontinua nafatin ho sira-nia naran. Entaun sira hahú toka iha festa kazamentu, depois São ho Phillip mai espesialmente husi Austrália ba grupu nia atuasaun iha Festa Ukun-Rasik An nian iha Tasitolu, iha loron-20 fulan-Maiu 2002. Sira kontinua toka iha sirkuitu festa kazamentu nian, iha restaurante... no ema barak mós hahú hasara sira ona. Agora ne’e daudaun múzika afrikana sai buat normál ona iha Timór nia laran, no kuaze grupu hotu-hotu oras-ne’e toman ona kanta múzika hirak-ne’e. Jah-Era prepara an agora atu grava CD foun ida ho múzika orijinál, no sei inklui de’it kantiga povu nian ida ka kantiga ruma ne’ebé grava kleur ona husi múziku timoroan ruma i sai tiha ona parte husi memória koletiva ema hotu-hotu nian (maibé sira dehan katak iha kazu ida-ne’e sira sei husu autorizasaun husi autór). Ema ne’ebé hola parte iha banda agora maka ne’e: Gil Madeira, Aurito Ximenes, Betinho Filipe, Asoko Oliveira, Jimmy Madeira no Lala Sanwa.
Gil Madeira nia estúdiu kontinua nia atividade, no grava tiha ona CD barak hanesan porezemplu: CD husu grupu Nekaf Mese husi Oekusi, albun daruak husi Vital Reis ho nia grupu Bis Kota, VCD husi Valdo Belo, Zénia Matos no Kito Belo (Zeqval), ida husi Grupo Emanuel, husi Suai, albun husi Zénia Matos, Marcos ho Agio, CD husi Amu-lulik Adérito husi D. Bosco, ida husi Anati, nsst.


Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jah-Era"

Literatura timór

Literatura timór

Contents[hide]
1 Literatura koloniál
2 Literatura pós-koloniál
2.1 Poezia
2.2 Romanse
2.3 "Literatura-denúnsia"
2.4 Futuru
3 Bibliografia
4 Ligasaun ba li'ur


Literatura koloniál
Molok portugés sira to'o mai Timór, bainhira sékulu XVI hahú, povu sira seluk mai ona vizita ita-nia tasi-ibun hodi sosa ai-kameli, liuliu ema-xina, ema-malaiu no ema-java. Tanba povu sira Timor nian iha tempu ne'ebá seidauk hatene hakerek, malae sira-ne'e maka komesa hakerek apontamentu balu kona-ba illa ne'e no ema rain-na'in.
Maibé portugés sira maka hahú hela metin iha-ne’e, liuliu amu-lulik katóliku sira, sékulu balu molok okupasaun koloniál loloos tama iha rain ne’e. Neineik-neineik mosu monografia, livru-memórias, disionáriu, livru ho orasaun iha lian oioin Timór nian, husi hakerek-na’in hanesan amu-lulik, militár, administradór, ema lemo-rai no deportadu sira.
Ida ne’ebé famozu liu maka A ilha Verde e Vermelha de Timor, husi Alberto Osório de Castro, ne’ebé publika dala uluk iha revista Seara Nova, iha fulan-Juñu 1928. Ne’e livru kona-ba viajen, la hanesan baibain, hakerek ho proza poétika, nakonu ho informasaun barak kona-ba illa ne’e, nia natureza no nia emar.
Livru ki’ikoan husi Paulo Braga, A Ilha dos Homens Nus (1936), dada ita-nia atensaun tanba hakerek-na’in hatudu Ataúru haree husi nia matan idealista: sosiedade tradisionál libertária ida, laiha esplorasaun husi mane ba mane, ne’ebé ema halo de’it "domin-livre".
Otas kolonializmu nian halo mosu mós fiksaun oin ida ne’ebé agora ne’e daudaun ita hanaran "literatura koloniál", ne’ebé tuir definisaun klásika husi Pires Laranjeira maka ida ne’ebé "hakerek no publika, kuaze hotu-hotu, husi portugés sira ne’ebé fila fali ba Portugál, uza pontudevista husi ezotizmu, evazionizmu, hatún rasa sira seluk (hanesan ema-metan), fó-apoiu ba ideia no prátika kolonialista, ne’ebé haree ba mundu no ba situasaun oioin liuhosi malae-mutin sira-nia matan, no personajen importante liu mós malae-mutin hotu, balu kolonu balu ema lemo-rai, no, bainhira ema-metan tama iha istória, narradór haree liu de’it ba sira, hatudu sira nu’udar buat ida estranu, folklóriku, fuik, no la konsidera sira nu’udar ema ho kultura rasik, ho sira-nia psikolojia, sentimentus no kakutak".
Iha Timór, reprezentante di’ak ida husi jéneru ida-ne’e maka Caiúru, husi Grácio Ribeiro (1939). Novela ho estilu autobiográfiku, konta aventura oioin husi joven komunista ida ne’ebé hetan deportasaun mai Timór tanba halo atividade polítika hasoru rejime faxista iha Portugál, ne’ebé iha-ne’e hala’o istória-domin ida ho nia nona naran Caiúru. Maski nia hatudu simpatia ba ema ne’ebé hetan kondenasaun ba serbisu todan no ba revoltozu sira husi Manufahi, no nia sente orgullu tanba nia la baku nia mainatu sira, la hanesan nia kamarada sira ne’ebé toman baku kriadu, maibé nia situasaun di’ak liu nu’udar ema-mutin halo nia haluha nia ideolojia polítika, no nia mós komesa halo hanesan na’i-boot ida ne’ebé bele deside kona-ba ema ki’ik rain-na’in nia vida. Livru ida-ne’e dokumentu sosiolójiku interesante tebes, ne’ebé hatudu aspetu oioin husi sosiedade iha tempu ne’ebá, porezemplu oinsá maka nia sosa nona ida – ne’ebé nia folin baratu liu duké kuda ida ne’ebé nia mós sosa.
Nona sira sai hanesan asuntu ne’ebé mosu beibeik iha literatura hakerek husi ema-metrópole sira, kala tanba nona sira banesan parte husi sosiedade iha-ne’e ke sira hakbesik liután, no feto-raan hirak-ne’e sai hanesan janela ba mundu Timór nian ba sira-nia "la'en" malae. Grácio Ribeiro sei hakerek tan kona-ba deportadu sira-nia moris iha romanse ida ne’ebé nia sei publika ikusmai: Deportados (1972).

Literatura pós-koloniál
Tama ona ba korrente literatura pós-koloniál, ho krítika maka’as ba kolonializmu nia hahalok aat, ami temi Corpo colonial husi Joana Ruas (1981), romanse femininu loos, ke konta dalan Alitia nian, alferes milisianu nia feen be tuir nia la’en mai Timór, kolónia ne’ebé dook to’o ema barak haluha tiha, fatin ne’ebé funu koloniál la to’o no militár sira-nia inimigu boot maka tédiu de’it (katak sira baruk tanba sira la iha buat ida hodi halo no sira-nia moris loroloron nian maten hela). Ita bele hateten katak ne’e livru ida susar atu lee, ne’ebé interrompe beibeik nia istória ho monólogu filozófiku naruk ka diálogu ne’ebé la hanesan realidade kona-ba kestaun ezistensiál oioin, maibé hatudu mós quadru interesante ida kona-ba tropa sira-nia feen ke hela iha illa ne’e sha Azia no Oseania nia klaran no mós kona-ba kondisaun feto nian. Ne’e mós romanse ida kona-ba lakon neon, traisaun no moris ne’ebé la haksolok no la kompletu. Nia istória ko’alia kona-ba oinsá maka protagonista hakbesik ba Manucodiata, feto-raan prostituta timoroan ne’ebé Alitia nia la’en bá beibeik ho nia, no livru ne’e mós hatudu situasaun foun ida iha relasaun husi metropolitanu sira ho feto balu iha-ne’e.

hatais tuir Timor-Leste nia lisan ka kultura

Livru ida ne'ebé kontráriu loos ba literatura koloniál maka Uma deusa no "inferno" de Timor, husi Francisco A. Gomes (1980). Livru ida-ne’e tama ba estilu ida ne’ebé ita bele hanaran "literatura arrependimentu nian", buka de’it atu hatún buat hotu ne’ebé Portugál nian no iha mós personajen timoroan barak (liuliu feto) revolusionáriu ho ema barak mak tuir sira, maibé anakróniku (katak la tuir realidade tebes otas ne’ebá nian), inventa de’it no la haree ba situasaun istórika no sosiál loloos iha tempu ne’ebé nia asaun la’o.
Kaer fila fali asuntu uluk, ita hetan A nona do Pinto Brás (Novela Timorense) (1992), Filipe Ferreira maka asina livru ne’e.

Poezia
Tuirmai ita haksoit tama ba mundu poezia nian, agora husi hakerek-na’in timoroan sira. Husi sira-ne’e ida ne’ebé importante liu maka Fernando Sylvan karik. Ne’e naran literáriu husi Abílio Leopoldo Motta-Ferreira. Maski nia bá hela metin iha Portugál bainhira sei labarik, nia laran nunka hadook husi nia rain-inan, ne’ebé sai beibeik asuntu ba nia poezia, hamutuk ho tema universál liu hanesan hahi’i domin ka feto ne’ebé nia hadomi. Intelektuál badinas, durante tinan barak nia laran nia sai Prezidente Sociedade da Língua Portuguesa nian. Nia knaar poétiku kuaze hotu-hotu tau hamutuk iha livru A Voz Fagueira de Oan Tímor (1993).
Fernando Sylvan ne’e inklui mós iha koletánea husi poeta timoroan sira Enterrem meu coração no Ramelau (1982), ne’ebé publika iha Luanda, Angola, husi União de Escritores Angolanos, hamutuk ho José Alexandre Gusmão, Jorge Lautén, no sira balu tan ne’ebé hakerek ladún kapás, no tempu halo ita haluha sira-nia naran.
Kazu rua iha poezia Timór nian ne’ebé reprezenta loos literatura ne’ebé tama ba ideolojia polítika ruma nia laran maka Borja da Costa (inklui mós iha koletánea UEA nian), iha "karuk" revolusionária, no mós Jorge Barros Duarte, iha “kuanan” reasionária.

Xanana Gusmão: poeta no prezidente

Ami temi tiha ona José Alexandre Gusmão, ne’ebé ema konese liu ho naran Xanana Gusmão, agora ne’e daudaun Prezidente Repúblika nian, publika iha 1998 Mar Meu – Poemas e pinturas, ne’ebé hakerek bainhira nia dadur hela. Hakerek-na’in husi Mosambike Mia Couto dehan iha lia-maklokek: "N'o iha página hirak-ne’e ha’u konfirma: Liuhosi mane ida nia liman maka hakerek Timór. Livru ida Xanana Gusmão nian la hanesan livru baibain. Liuhosi ninia letra ita sente katakpovu ida tomak, nasaun ida, maka ko’alia. Iha-ne’ebá la’ós de’it poezia maibé iha mós epopeia povu ida nian, eroízmu ne’ebé ita hakarak koko, utopia ne’ebé ita hakarak atu sai ita-nian".
João Aparício mós naran ida ne’ebé ita labele haluha, ho livru-poezia rua ne’ebé publika tiha ona husi Editorial Caminho, A janela de Timor no Uma casa e duas vacas. Ida tan, ho pseudónimu Kay Shaly Rakmabean, publika husi Real Associação de Braga, ho títulu Versos do Oprimido (1995).
Liutiha Masakre iha Santa Krús, Abé Barreto aproveita nia prezensa iha Kanadá ho programa troka-malu ba estudante universitáriu sira, no nia husu azilu polítiku, depois nia sai kantór-intervensaun hamutuk ho ativista kanadianu Aloz MacDonald. Abé Barreto publika iha Olanda iha 1995 Menari Mengelilingi Planet Bumi (Dansa hale’u Planeta Terra), poezia ho lia-indonézia, no iha 1996, iha Austrália, Come with me singing in a choir (Mai ho ha’u kanta iha koru ida).
Iha mós hakerek-na’in foin-sa’e timoroan seluk tan ne’ebé hato’o sira-nia sentimentus liuhosi poezia, balu publika tiha ona livru, balu ho poema namkari iha jornál no boletin oioin. Ami temi ema na’in-rua: Crisódio Araújo no Celso Oliveira.
Poeta ida ne’ebé, maski nia ema-Portugál, hakbesik loos ba Timór no ba timoroan sira, nia hakerek kapás tebetebes, maka Ruy Cinatti. Poeta, agrónomu, antropólogu, botániku, ninia knaar belar no ema barak koiiese ona, inklui livru hirak-ne’e: Não Somos Deste Mundo (1941), Poemas Escolhidos (1951), O Livro do Nómada Meu Amigo (1966), Sete Septetos (1967), Borda d’Agua (1970), Uma Sequência Timorense (1970), Cravo Singular (1974), Timor – Amor (1974), O A Fazer, Faz-se (1976), Poemas (1981), Manhã Imensa (1982) no Um Cancioneiro para Timor (1996).

Romanse
Hakerek-na’in timoroan ladún barak hala’o knaar hakerek romanse. Ponte Pedrinha, pseudónimu literáriu Henrique Borges nian, hakerek Andanças de um Timorense, ne’ebé publika iha 1998. Poeta mosambikanu José Craveirinha hakerek iha lia-maklokek: "Tristeza boot katak hananu kmanek hanesan ne’e hamosu testu natoon ida-ne’e. Natoon no umilde maibé sinseru loos. Sinseru no Boot!”. Epizódiu importante iha estrutura haktuir nian ne’e bainhira kazál joven Kotená no Kêti-Kia la respeita lisan antigu ema-ataúru sira-nian, tuir lisan ida-ne’e noiva iha kalan-kaben la hamutuk ho nia noivu maibé toba fali ho nia noivu nia tiu.
Iha pozisaun aas liu, ita hetan Luís Cardoso, autór timoroan ne’ebé hakerek kapás liu hotu, publika tiha ona romanse tolu, aleinde kolabora iha jornál no revista oioin.
Crónica de uma travessia – A época do ai-dik-funam (1997) ne’e haktuir nia moris rasik no akompana mós Istória ikusliu Timór nian no ko’alia kona-ba dalan oioin ne’ebé autór ho nia aman la’o, iha ita-nia rain, iha rain seluk no mós dalan iha sira-nia vida rasik. Buat hirak-ne’e hotu akontese iha mundu lulik ne’ebé iha Timór mós ukun Istória, ka ema sira-nia hanoin kona-ba Istória.
Olhos de Coruja, Olhos de Gato Bravo (2001) tama kle’an liután ba mundu lulik ida-ne’e, no nia bá buka mitu fundamentál povu Timór nian, hanesan sira ne’ebé ko’alia kona-ba revolta Manufahi nian.
Iha A última morte do Coronel Santiago (2003) nia uza didi’ak téknika haktuir nian enkuantu nia konta daudaun hahalok husi personajen oioin ne’ebé inklui mós hakerek-na’in ida alter ego husi autór, ne’ebé nia laran monu ba personajen feto prinsipál husi autór nia romanse ikus. Majia no lulik husi fiar sobrenaturál Timór nian kahur ho ironia típika husi Luís Cardoso, ne’ebé mós temi dala barak ambiente, livru no referénsias husi intelektuál balu husi karuk moderna Europa nian.

"Literatura-denúnsia"
Sees dala ida tan husi área livru timoroan sira nian, iha livru rua ne’ebé ita tenke temi iha-ne'e, no ita bele hanaran nu’udar “literatura-denúnsia”.
Saksi Mata (Sasin-Matan), istória-ki’ik lubun ida ne’ebé akontese iha tempu be Indonézia sei hanehan ita-nia rain, hakerek husi Seno Gumira Ajidarma, hakerek-na’in importante tebetebes iha jerasaun ikusliu literatura Indonézia nian. Ajidarma publika uluk istória-ki’ik hirak-ne’e iha jornál oioin iha rain ne’ebá, liutiha boot sira hasai nia husi ninia serbisu iha revista Jakarta Jakarta tanba nia fó-sai notísias kona-ba Masakre iha Santa Krús (iha 12 Novembru 1991). Editora ki’ikoan, Bentang Budaya, maka publika edisaun dahuluk nu’udar livru iha tinan 1994 nia laran. Timor Aid atu publika livru ida-ne’e iha lia-tetun.
Livru ida tan ne’ebé dada ita-nia atensaun maka A redundância da coragem husi Timothy Mo, ne’ebé publika orijinalmente iha lia-inglés iha 1991. Autór ne’e nia inan ema-Inglaterra no nia aman ema-Kantaun iha Xina. Nia konsege konta loloos kona-ba sociedade Timór nian iha tempu ikusliu iha administrasaun portugeza, depois oinsá maka durante tinan balu populasaun barak hela iha foho no funu iha ai-laran hasoru invazór, no tuirmai kona-ba vida ba sira ne’ebé rende ka bapa sira kaptura. Buat hirak ne’e hotu haktuir husi narradór Adoph Ng nia lian ne’ebé uza beibeik lia-soen; nia ema-Xina timoroan, omoseksuál no mane husi mundu boot iha li’ur ne’ebé sente nafatin nu’udar malaik ida iha nia rain tanba nia aman haruka nia bá estuda iha universidade iha Toronto, iha Kanadá.

Futuru
Literatura ne’ebé hakerek husi timoroan sira baibain uza de’it lia-portugés, uitoan de’it maka lae. Sira haree katak rezisténsia, identidade no nasionalidade mós liuhosi lia-portugés. Ami fiar katak jerasaun agora ne’e daudaun, ne’ebé hahú ona atu kore an husi presaun kulturál ne’ebé hetan durante tinan barak bainhira tenke dekór de’it Pancasila ho lia-indonézia, sei hamosu la kleur mós literatura foun ida buras iha lia-tetun.

Bibliografia
Esperança, João Paulo T. – Haree liu de’it ba literatura kona-ba Timór, in: «Várzea de Letras – Jornal literário do Departamento de Língua Portuguesa da UNTL», Díli (Timor-Leste), (nº 08), Setembro 2004, p. 2-3
Esperança, João Paulo T. - Um brevíssimo olhar sobre a Literatura de Timor, in: «Mealibra – Revista de Cultura», Viana do Castelo (Portugal), Centro Cultural do Alto Minho, série 3 (16), Verão 2005, p. 131-134
Esperança, João Paulo T. – Peneer meselo laa Literatura kidia-laa Timór, in: «Várzea de Letras – Jornal literário do Departamento de Língua Portuguesa da UNTL», Díli (Timor-Leste), Dezembro 2005, p. 3-4
Esperança, João Paulo Tavares et al – O que é a lusofonia/ Saída maka luzofonia. Díli, Instituto Camões, 2005


Ligasaun ba li'ur
Fernando Sylvan - ho portugés
Poesia eterna – Xanana Gusmão - ho portugés
O Timor de Ruy Cinatti - ho portugés
A língua da travessia – Luís Cardoso - ho portugés
Textos sobre Timor e outros amores - testu oioin kona-ba literatura no kultura Timór nian, hakerek ho tetun, tokodede no mós portugés.
Hanoin oin-oin - blog ne'ebé hakerek ho portugés no tetun (no dala ruma tokodede) kona-ba asuntu oin-oin Timór nian, inklui mós literatura.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Literatura_tim%C3%B3r"

Categories: Timór Lorosa'e Literatura

Geoffrey Hull

Geoffrey Hull ne’e linguístika-na’in ida ne’ebé importante tebetebes ba Istória dezenvolvimentu tetun nian.
Hori uluk iha Istória umanidade nian sempre iha lian oioin ne’ebé aas liu duké sira seluk tan, ne’e beibeik tanba razaun polítika ka militár nian. Lian sira-ne’ebé sira-nia makdalen hela iha dominasaun ka kolonizasaun okos la hetan biban atu buras no sai modernu (ho lian barak ne’e akontese durante atus wa’in nia laran), liuliu ba lian hirak-ne’ebé sira-nia ko’alia-na’in seidauk iha tradisaun hakerek nian. Ne’e akontese la’ós de’it iha Mundu Datoluk, maibé mós ho lian ne’ebé ukun-na’in balu hanehan iha Europa.
Situasaun ida-ne’e hahú nakfila ba lian barak iha sékulu XIX, ba dalen barak tan ne’e mosu de’it depoizde otas ukun-rasik an nian iha rain oioin, liutiha Funu Mundiál Daruak. Iha kazu barak liu, esforsu ba estudu, padronizasaun no dezenvolvimentu ba lian ida iha ema uitoan ka ema ida de’it ne’ebé maka sai matadalan, intelektuál ida ne’ebé matenek loos no badinas tebetebes. Nune’e, ita la bele haluha knaar fundamentál husi Koldo Mitxelena ba lia-euskara (ka lia-basku, iha España), husi Eliezer Ben Yehuda ba lia-ebraiku (Israél), husi Ivar Aasen no Knud Knudsen ba lia-noruegés, husi Johannes Aavik ba lia-estóniu, husi Taras Shevchenko ba lia-ukranianu... Hanesan de’it, importante tebes Geoffrey Hull nia knaar iha investigasaun no promosaun lia-tetun nian – no mós ba lian seluk Timór Lorosa’e nian. Linguístika-na’in duni – no ita uza liafuan ne’e ho nia arti kompletu no furak liu – Profesór Doutór Hull ne’e maka hanesan ema ne’ebé ita baibain hanaran jéniu (matenek-na’in) ida. Nia moris iha família ida ne’ebé raan-kahur ho ema husi fatin no lian oioin: husi Inglaterra, husi Eskósia, husi Itália, Malta no Fransa. Família inan nian mós hela iha rai-Ejitu durante jerasaun tolu. Bainhira nia sei labarik nia rona iha uma, aleinde lia-inglés, lia-italianu, lia-maltés, lia-fransés, lia-árabe no mós lia-gregu.
Ninia domin ba livru no linguístika mosu bainhira nia sei ki’ikoan, nia hahú aprende latín no españól kuandu nia sei adolexente, no mós portugés uitoan husi ema-Goa sira balu ne’ebé hela iha Sídnei. Iha Universidade Sídnei nian, nia estuda linguístika istórika no komparativa, no sai especialista kona-ba lian románika no séltika sira. Depois nia arranka ba Itália, atu hala’o investigasaun iha rai-laran ba nia teze-doutoramentu iha tinan 1982 kona-ba análize diakrónika dialetu galo-romanse sira-nian iha Itália Norte no iha kantaun Grisons iha rai-Suisa. Nia hanorin filolojia séltika no lian séltika moderna oioin (lia-gaéliku husi Irlanda, lia-galés husi rai-Gales, kórniku husi rai-Kornualla no lia-bretaun husi Fransa) iha Universidade Sídnei (1988-1992) no nia fó aula i halo konferénsia barak kona-ba lia-italianu, lia-fransés, lia-oksitanu (husi Fransa), latín medievál no dialektolojia lia-italianu nian iha Universidade australiana oioin (Melbourne, Latrobe, Wollongong). Nia iha sertifikadu-kualifikasaun nu’udar tradutór ba lia-fransés, lia-italianu, lia-españól, lia-portugés, lia-romenu, lia-maltés, lia-alemaun, lia-polaku, lia-ukranianu no lia-latín. Nia publika livru barak kona-ba lian hirak-ne’e, sei iha mós livru ida kona-ba istória husi reforma litúrjia nian iha Kreda Romana no Kreda Lorosa’e.
Iha tinan 80 nian, bainhira Dom Martinho da Costa Lopes bá vizita Austrália, Geoffrey Hull hirus tebetebes tanba Primeiru Ministru husi ninia rain dehan katak Amu-Bispu ne’e bosok-teen. Ne’e tanba Amu-Bispu fó-hatene iha ne’ebá kona-ba hahalok aat husi okupante indonéziu, maibé Austrália belun di’ak ho Governu Indonézia nian. Geoffrey Hull deside atu investiga no publika kona-ba saida maka akontese duni iha Timór Lorosa'e. Tuirmai nia mós hakarak aprende tetun, ho tulun husi ema iha komunidade timoroan iha Austrália, no mós ho materiál balu ne’ebé iha ona no nia husu-empresta, hanesan disionáriu Rafael das Dores nian (1907) no tradusaun ba tetun husi Evanjellu Saun Markus nian. Tanba la iha materiál modernu ka livru atu hanorin lian ida-ne’e, nia, nu’udar linguista profisionál, rezolve atu hakerek manuál ida hodi hanorin lian ne’e ba malae sira. Husi ne’e mak mosu livru Mai kolia tetun, ne’ebé publika iha tinan 1993, ohin loron hetan tiha ona edisaun dahaat, no sai tiha ona nu’udar ferramenta ida ne’ebé estudante tetun hotu-hotu tenke uza. Bispu australianu ida konvida nia atu hola parte ba komisaun ida ne’ebé buka hatene kona-ba violasaun direitus umanus iha Timór, no tanba ne’e nia biban atu mai iha-ne’e dala rua durante okupasaun nia laran, iha 1994 no 1997, hamutuk ho Amu-Bispu australianu na’in-rua. Hori tinan 90 nian, nia hahú dedika ninia tempu no knaar akadémiku barak atu estuda lian sira Timór nian, no nia publika tiha ona disionáriu tetun-inglés ida, no ida seluk malaiu-tetun nian, ne’ebé serbisu hamutuk ho Toni Pollard, no hakerek mós testu fundamentál barak kona-ba linguístika Timór nian, aleinde livru pedagójiku oioin no deskrisaun mambae Suru nian, baikenu, galolen no waima’a nian. Iha tinan 1999 nia simu konvite husi Nasoins Unidas no Komisaun Eleitorál Austrália nian atu tradús dokumentu sira ba votasaun iha referendu independénsia nian, no iha fulan-Agostu 2000 nia maka ko’alia-na’in ne’ebé Xanana Gusmão konvida atu hato’o lian kona-ba “Identidade, Lian no Polítika Edukasionál” iha Kongresu Nasionál CNRT nian. Tanba nia defende maka’as lia-portugés nu’udar lian ofisiál, Embaixada Austrália nian, ne’ebé iha momentu ne’ebá simu nia nu’udar bainaka, tau nia naha iha odamatan. Nia hola parte iha ekipa linguista sira nian ne’ebé iha Institutu Nasionál Linguístika nian hala’o knaar ba padronizasaun tetun nian. Ninia serbisu ba lian sira Timór Lorosa’e nian importante tebetebes.

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Geoffrey_Hull"

Category: Timór Lorosa'e

Ruy Cinatti

Ruy Cinatti Vaz Monteiro Gomes moris iha loron 8 fulan Marsu 1915 iha Londres. Nia inan-aman ema Portugál, maibé nia inan mós iha bei-ala husi rai-Itália no rai-Makau. Nia sei joven bainhira nia hahú hakerek no publika poezia. Nia estuda hela iha Portugál, maibé nia iha mehi atu ba rain oioin ne’ebé dook no tropikál. Nia gosta liu lee livru husi hakerek-na’in nu’udar Jules Verne, Wenceslau de Morais, Robert Lois Stevenson ka Alain Gerbault. Nia hili atu estuda agronomia tanba nia hakarak servisu iha uma li’ur, maibé nia gasta tinan barak to’o nia remata nia kursu. Iha tinan hirak ne’e nia laran Ruy Cinatti badinas iha atividade kulturál oioin. Nia mai Timór ba dala uluk iha 27 fulan-Juñu 1946, nia hakfodak no fuan tuku-tuku tanba rain ida-ne’e kapás paramate. Nia sente ninia mehi sai tebes ona. Maibé nia mós laran-kraik tanba nia haree katak iha Funu Mundiál Daruak nia laran soldadu japonés sira sobu tiha kota no ai-laran, no ema terus no susar barabarak. Funu foin hotu, administrasaun portugés tama atu ukun fali Timór, no Ruy Cinatti mai serbisu nu’udar sekretáriu no xefe-gabinete ba governadór Timór nian, naran Óscar Ruas. Iha buat ruma maka nia halo bainhira nia to’o Dili ne’ebé importante duni ba nia an: nia buka no hadi’a Alain Gerbault nia rate iha Cemitério de Santa Cruz no mós nia maka asina surat-mate ne’ebé Embaixada Fransa nian iha Lizboa husu (Alain Gerbault ne’e hakerek-na’in fransés no ró-na’in aventureiru be Cinatti gosta lee kuandu nia sei foin-sa'e, i nia foin mate iha Timór molok invazaun japonés). Ruy Cinatti hadomi Timór liu ba beibeik no nia hakarak buka hatene kona-ba ai-hun sira, ema no seluk tan, maibé dala barak nia tenke servisu de’it ho surat iha eskritóriu nia laran. Maski nune’e nia hakerek kona-ba botánika i poezia. Nia mós toman ko’alia hasoru hahalok husi administrasaun portugés ne’ebé la di’ak. Iha tinan 1948 nia laran nia ba fali ba Lizboa, no kontinua hekerek kona-ba ai-hun sira Timór nian. Nia fila fali mai Timór iha 1951, nu’udar xefe Servisu Agrikultura, no hela iha ne’e to’o 1955. Nia kontinua badinas no buka hatene buat barak husi Timór. Nia hamaluk an ho ema rai-na’in. Tinan balu liu tan nia hakerek poema kapás ida naran Propósito Inadiável, ne’ebé hatudu loos saida maka nia sente iha nia laran ba timoroan sira. Hafoin nia ba estuda antropolojia iha rai-Oksford. Iha 1958 nia mai vizita dala ida tan atu hala’o investigasaun kona-ba arkitetura tuir Timór nia lisan, no durante tinan 1962 nia laran nia mós iha ne’e. Nia hemu-raan ho D. Armando Barreto, liurai Aiasa nian, no D. Adelino Ximenes, liurai Loree nian. Nia ligasaun ho Timór nia povu sai metin liu, ema mós hatudu ba nia buat lulik ne’ebé baibain sira la husik malae sira haree. Nia mai Timór dala ikus iha 1966 nia laran. Ruy Cinatti hakerek livru barabarak iha nia moris nia laran, liuliu kona-ba Timór: ai-hun no ai-laran, kuda-rai, arkitetura, ema nia fiar no nia lisan, fotografia, poezia... Nia mate iha fulan-Outubru 1986, iha Lizboa, tinan barak molok nia bele haree nia rain doben Timór hetan liberdade.


Referénsia bibliográfika
Esperança, João Paulo et al - O que é a lusofonia - Saida maka luzofonia. Dili, Instituto Camões, 2005

Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Ruy_Cinatti"

Jogo do Pau - iha tetun

Jogo do Pau ne’e sistema baku-malu ho ai-dona tuir lisan Portugál nian, ita bele dehan ne'e arte marsiál portugeza ida.

Iha sosiedade barak ema haree surik hanesan kilat ida ne’ebé lulik, no dato asuwa’in sira de’it maka bele kaer. Ema ki’ik labele kaer surik, no tanba ne’e sira dezenvolve sistema oioin hodi bele defende an ka baku-malu ho liman mamuk de’it ka ferramenta loroloron nian. Sé maka koñese istória kona-ba oinsá maka karate mosu iha Okinawa (no liafuan “karaté” katak “liman mamuk” iha lia-japonés) mós hatene katak sistema ne’e mosu hamutuk ho kobudo, ne’ebé inklui téknika hodi uza taha, ai-dona, ferramenta halo ho ai hodi baku hare, nsst... Ho ferramenta no téknika hirak-ne’e maka to’os-na’in ka peska-na’in bele hasoru, bainhira presiza, samurai kbiit-boot ne’ebé okupa sira-nia rain no uza katana-samurai ka diman no surik seluk funu nian. Iha Portugál mós povu ki’ik hamosu sistema ida hodi baku malu uza ai-dona ne’ebé bibi-atan no to’os-na’in toman lori ba fatin hotu-hotu, to’o tinan balu liubá. Ema koñese sistema ida-ne’e ho naran Jogo do Pau, ne’ebé liafuan “jogu” iha-ne’e la katak “halimar” maibé “téknika ida” ka “oinsá atu bele uza didi’ak ai-dona”.
Iha sékulu XX nia laran, iha Portugál tomak, maibé liuliu iha Norte, sei akontese beibeik ema baku malu ho ai-dona iha basar no iha festa Santu sira-nian. Dala ruma aldeia ida hasoru aldeia seluk, dala ruma mós ema ida hasoru ema ida, dala ruma ema ida mesak hasoru ema barak. Iha tempu ne’ebá iha “puxador” barak (liafuan ida-ne’e ema uza hodi bolu jogadór sira husi Norte) no mós “varredor de feiras” sira (ema sira-ne’e mesak jogadór naran-boot ne’ebé lemo rai bá basar no festa oioin atu provoka jogadór sira seluk, no, bainhira manán, hatudu katak sira maka di’ak liu hotu). Mestre Monteiro, ema husi rejiaun Fafe, haktuir katak kuandu nia aman sei klosan iha aldeia rua ne’ebé Domingu-Domingu bá misa iha kapela ida de’it, i mane ida-idak, kaben-na’in no klosan, lori nia ai-dona, tuir sira-nia tradisaun, no tanba ne’e bainhira sira hakne’ak iha misa laran ema haree ai-dona hotu-hotu hamriik loos, aas liu fali sira-nia ulun. Serimónia hotu tiha, iha rai mamuk ne’ebé besik, foin-sa’e sira hosi aldeia rua ne’e toman haksesuk malu, tanba buat oioin ne’ebé lavale (soe piada ba feto-raan husi aldeia seluk, mane ruma laran-moras tanba feto ne’ebé nia gosta la’o fali ho mane seluk, istori-malu tanba de’it ema seluk hasees bee-dalan husi sira-nia natar) no sira rezolve problema ho baku-malu uza ai-dona. Maibé keta hanoin katak sira baku malu arbiru de’it la tuir regra. Sira tuir kódigu étiku ne’ebé bandu lutadór sira baku mane ne’ebé la lori ai-dona, ka mane ne’ebé monu tiha ba rai. Pratikante sira sei konta istória antiga oioin, hanesan porezemplu ida kona-ba mane ida naran "Manilha", ne’ebé, bainhira ema na’in-tolu ataka nia iha dalan, hasoru sira to’o manán no hasai tiha sira-nia ai-dona hosi sira-nia liman no hafoin soe tiha nia ai-dona rasik ba rai. No istória seluk kona-ba jogadór ida be joga perigu loos, husi rai-Portu, ne’ebé naran Carvalho no serbisu fa’an karau, ne’ebé iha basar loron 26 nian iha rai-Anjeja, besik Aveiru, bele tahan mesak de’it hasoru grupu ida ne’ebé ataka nia, to’o nia sidi no monu ba rai. Iha momentu ne’ebá ninia adversáriu ne’ebé joga di’ak liu sira seluk haksoit ba nia sorin, prontu atu defende nia, no hateten ba nia kolega sira katak sé maka hakarak baku ema barani ne’e tenke hasoru nia uluk. Iha literatura ita mós bele hetan istória barak kona-ba jogudupau, porezemplu iha livru hosi hakerek-na’in hanesan Aquilino Ribeiro i Miguel Torga. Hahú husi dékada 30 jogo do pau komesa lakon. Iha razaun oioin: hahalok autoridade polísia sira, ne’ebé, hodi hadook ema baku malu to’o raan fakar, bandu ema uza ai-dona iha fatin basar nian; mane barak emigra ba sidade ka ba rai-li’ur; ema barak komesa uza kilat-ahi baibain, no buat ne’e halo ema la presiza ona haka’as an atu aprende téknika durante tempu barak hodi defende an ho ai-dona.

Iha Lizboa, sira pratika ona jogo do pau, hahú husi sékulu XIX, ho nia estilu rasik, ne’ebé dezenvolve iha kintál sira iha kapitál no iha klibur hanesan Ateneu Comercial de Lisboa i Real Ginásio, ne’ebé hafoin sai Ginásio Clube Português. Klibur sira-ne’e agora ne’e daudaun sei hanorin hela. Eskola boot rua mosu, ho téknika no situasaun sosiál no istórika la hanesan: Eskola Norte nian no Eskola Lizboa nian (ne’ebé mós pratika iha Ribatejo i Estremadura). Ida-ne’e dezenvolve téknika foun barak no komesa ladún fó importánsia ba luta hasoru adversáriu barak.
Durante jogo do pau nia istória iha mestre barak maka sai naran-boot iha rejiaun oioin iha Portugál. Ita bele temi balu: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestre Calado Campos no nia oan, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, nsst... Mestre Pedro Ferreira (mr. 26 fulan-Marsu 1915 – mt. 24 fulan-Setembru 1996) nia naran boot tebetebes tanba nia halo dezenvolvimentu tékniku kapás liu, tau hamutuk Eskola Norte nian no Eskola Lizboa nian, ne’ebé nia hatene didi’ak. Mestre barak ne’ebé agora hanorin hela, uluk sira mós Mestre Ferreira nia eskolante. Nia kontinua pratika jogo do pau iha nia moris tomak, no jogadór sira seluk sei konsidera nia nu’udar jogadór di’ak tebetebes to’o nia mate. Nia maka Mestre iha Ateneu Comercial de Lisboa, to’o loron ikus nia entrega responsabilidade ida-ne’e ba Mestre Manuel Monteiro, ninia saseluk.

Jogo do Pau ne’e hahú prosesu hodi organiza an iha nivel nasionál bainhira Mestre Pedro Ferreira dada jogadór sira atu harii klibur ida, iha 1977, ho naran Associação Portuguesa de Jogo do Pau. Eskola no klibur oioin agora ne’e daudaun organiza sira-nia an iha estrutura ida naran Federação Portuguesa de Jogo do Pau ne’ebé maka reprezenta sira. Nu’udar sasin ba kualidade téknika sistema ida-ne’e nian, ita bele hateten katak iha kampeonatu-nakloke ba luta ho ai naruk ne’ebé realiza iha Fransa iha dékada 80, ho partisipasaun husi sistema baku-malu husi Japaun, Vietname, Fransa, no nasaun seluseluk tan, jogadór portugés sira maka sai kampeaun absolutu no sira manán kombate hotu-hotu ne’ebé sira hola parte.


Ligasaun ba li'ur
Fotografia oioin jogo do pau nian
Jogo do Pau - filme 1
Jogo do Pau - filme 2
Jogo do Pau - filme 3
Retrieved from "http://tet.wikipedia.org/wiki/Jogo_do_Pau"
Categories: Desportu Arte marsiál Kultura Portugál nian Folklore

Jogo do pau - di dalam bahasa Indonesia

Jogo do Pau adalah sistem bela diri dengan toya tradisional dari Portugal.


Latihan jogo do pau di jalan
Daftar isi [sembunyikan]
1 Sejarah
1.1 Aliran-aliran
1.2 Mestres atau Pendekar-pendekar
1.3 Organisasi
2 Pranala luar



Sejarah
Banyak sosiedade memandang pedang seperti senjata yang sakti, dan hanya dipegang oleh ksatria. Masyarakyat biasa tidak bisa menggunakan pedang, dan sebab itu mereka mengembankan macam-macam sistem untuk bisa bela diri atau berkelahi dengan tangan kosong saja atau dengan alat-alat sehari-hari. Siapa yang menggenal cerita tentang bagaimana karate muncur di Okinawa (dan kata “karaté” berarti “tangan kosong” di dalam bahasa Jepang) juga mengetahui bahwa sistem ini muncur bersamaan dengan kobudo, yang meliputi teknik dengan menggunakan parang, toya, alat dibuat dari kayu untuk menggiling padi, dll... Dengan alat-alat dan teknik ini petani atau nelayan bisa melawan, ketika memerlukan, samurai kuat yang menempati tanah-air mereka dan menggunakan katana-samurai atau tombak dan pedang lain-lain perang. Di Portugal juga masyarakyat biasa memunculkan sebuah sistem untuk membela diri menggunakan toya yang pengembala dan petani biasanya bahwa kemana-mana, sampai beberapa tahun yang lalu. Sistem ini dikenal dengan nama Jogo do Pau, kata “jogo” (membaca “jogu”) berarti “teknik” dan “pau” berarti “toya”, artinya ‘teknik toya’.

Pada abad XX, di semua tempat di Portugal, tapi lebih-lebih di Utara, masih terjadi biasanya orang-orang berkelahi dengan toya iha pasar dan di pesta-pesta untuk merayakan Santo-Santo katolik. Kadang-kadang satu desa melawan desa yang lain, kadang-kadang juga seorang melawan orang yang lain, kadang-kadang satu orang melawan banyak orang. Pada waktu itu ada banyak “puxador” (kata ini digunakan untuk memanggil para pesilat dari Utara) dan para “varredor de feiras” (orang-orang ini “jogador” (pesilat) terkenal yang mondar-mandir ke pasar-pasar dan pesta-pesta untuk menggusarkan para pesilat yang lain, dan, ketika menang, menunjukkan bahwa mereka yang terbaik). Mestre Monteiro, seorang dari daerah Fafe, menceritakan tentang pada waktu ayahnya masih remaja ada dua desa yang setiap hari-Minggu pergi misa di satu gereja kecil, dan setiap laki-laki, remaja dan tua, membawa toya, menurut adat, dan karena itu pada saat mereka berlutut di dalam misa toya kelihatan berdiri tegak, lebih tinggi dari kepala mereka. Pada waktu misa selesai, di tempat kosong yang dekat, para remaja dari dua desa ini biasanya bertengkar, karena hal-hal kecil (melempar kata-kata ke cewek dari desa yang lain, seorang laki-laki cemburu karena gadis yang dia suka jalan dengan laki-laki yang lain, memarahi karena seorang mengalikan air dari sawah mereka) dan mereka memecakan masalah lewat berkelahi dengan toya. Tapi jangan pikir mereka berkelahi sembarang tanpa aturan. Mereka mengikuti kode etik yang melarang pesilat memukul laki-laki yang tidak membawa toya, atau laki-laki yang sudah jatuh ke tanah. Para pesilat masih biasa menceritakan macam-macam cerita lama, seperti contohnya tentang seorang pria bernama "Manilha", yang, pada saat tiga orang menyerang dia di jalan, lawan mereka sampai dia menang dan menghilankan toya dari tangan mereka dan sesudah itu dia juga buang toyanya sendiri ke tanah. Dan cerita yang lain tentang seorang “jogador” terbagus, dari daerah-Porto, bernama Carvalho dan bekerja jual kerbau, yang di pasar tanggal 26 di desa-Anjeja, dekat Aveiro, bisa bertahan sendiri terhadap kelompok yang menyerangnya, sampai dia tersandung dan jatuh ke tanah. Pada waktu itu penyerang yang terbaik melompat ke sampingnya, siap untuk membela dia, dan berkata ke teman-temannya jika siapa yang ingin berkelahi seorang berani itu harus berkelahi dengan saya dulu. Di dalam sastra juga bisa menemukan banyak cerita tentang jogo do pau, contohnya di buku-buku dari para penulis seperti Aquilino Ribeiro dan Miguel Torga. Mulai dari 30an jogo do pau mulai hilang. Ada macam-macam alasan: perilaku autoritas polisi, yang, untuk menjauhi orang-orang bertengkar babak belur, melarang orang-orang mengunakan toya di tempat pasar; banyak laki-laki beremigrasi ke kota atau ke luar negeri; banyak orang mulai mengunakan biasanya senjata-api, dan ini membuat orang sudah tidak perlu bekerja keras untuk mempelajari teknik selama banyak waktu untuk membela dira dengan toya.


Bendera sekolah Ateneu

Aliran-aliran
Di Lisabon, mereka sudah mempraktekan jogo do pau, mulai dari abad XIX, dengan aliran sendiri, yang diperkembangkan di kebun-kebun di ibu-kota dan di organisasi seperti Ateneu Comercial de Lisboa dan Real Ginásio, yang akhirnya berubah ke Ginásio Clube Português. Para organisasi ini sekarang sedang mengajar. Dua aliran penting muncur, dengan teknik dan situasi sosial dan sejarah tidak sama: “Escola do Norte” (Aliran Utara) dan “Escola de Lisboa” (Aliran Lisabon) (yang juga dipraketk di daerah Ribatejo dan Estremadura). Aliran ini memunculkan banyak teknik baru dan mulai tidak memengtingkan latihan berjuang melawan banyak penyerang.


Mestres atau Pendekar-pendekar
Selama sejarah jogo do pau ada banyak “mestre” (pendekar) terkenal di berbagai daerah di Portugal. Kita bisa menyebut beberapa: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestre Calado Campos dan anaknya, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, dll... Mestre Pedro Ferreira (lahir 26 Maret 1915 – meninggal 24 September 1996) sangat terkenal karena beliau memperkembangkan teknik sangat baik, mengabungkan Aliran Utara dengan Aliran Lisabon, semua aliran dikuasai olehnya. Banyak mestre yang sedang mengajar sekarang, dahulu mereka juga murid Mestre Ferreira. Beliaun melanjutkan praktek jogo do pau selama hidupnya, dan para pesilat yang lain masih menggangap beliaun seperti pesilat sangat baik sampai beliaun meninggal. Beliaun yang Mestre (Pendekar) di sekolah Ateneu Comercial de Lisboa, sampai akhirnya beliaun menyerahkan tangun-jawab ke Mestre Manuel Monteiro, pengantinya.


Mestre Monteiro dan murid-murid
Organisasi
Jogo do Pau mulai proses untuk mengorganisasi diri di nivel nasional pada waktu Mestre Pedro Ferreira menarik para pesilat untuk mendirikan sebuah organisasi, di 1977, bernama Associação Portuguesa de Jogo do Pau. Banyak sekolah dan organisasi sekarang ini diorganisasi di struktur bernama Federação Portuguesa de Jogo do Pau yang mewakili mereka. Sebagai saksi untuk kualitas teknik baik dari sistem ini, kita bisa mengkatakan di kompetisi-terbuka untuk perjuangan dengan toya yang terjadi di Perancis di tahun 80an, dengan partisipasi dari sistem bela diri dari Jepang, Vietnam, Perancis, dan negara lain-lain, para pesilat portugis jadi juara absolut dan mereka menang setiap perjuangan yang mereka terlibat.


Pranala luar
Photos
Jogo do Pau - filme 1

Kategori: Seni bela diri Portugal Adat

Jogo do pau - em português

Jogo do pau
Origem: Wikipédia, a enciclopédia livre.

O Jogo do Pau é um sistema tradicional de combate português, uma arte marcial.

Exibição de jogo do pau na rua

Em muitas sociedades a espada desenvolveu-se como uma arma à qual era atribuído um carácter sagrado, sendo o seu porte apanágio apenas da classe da nobreza guerreira. Ao povo era interdito ou dificultado o seu uso, pelo que este aperfeiçoava habitualmente sistemas de combate alternativos, de mãos nuas ou com recurso às ferramentas do dia-a-dia. Quem está familiarizado com a história do surgimento do karaté (que significa “mãos nuas” em japonês) em Okinawa sabe que se desenvolveu em paralelo o kobudo, que inclui técnicas de uso de foices, paus, matracas que eram usadas como malho, etc... Era com este arsenal que o camponês ou pescador podia defrontar quando necessário os orgulhosos ocupantes samurais, armados com catanas e outras armas de guerra. Também em Portugal o povo desenvolveu um sistema de combate usando como arma o cajado que acompanhava para todo o lado, até há poucos anos, os pastores e camponeses. Este sistema veio a ser conhecido pelo nome de Jogo do Pau, tendo aqui a palavra “jogo” não o sentido de “brincadeira”, mas o de “técnica” ou “manejo”.
Já bem dentro do século XX eram ainda frequentes por Portugal inteiro, mas com destaque para o norte do país, os combates de pau nas feiras e romarias. Por vezes envolviam estas rixas aldeias inteiras, outras vezes as lutas eram individuais, ou de um jogador contra vários. Era o tempo dos “puxadores” (nome que se dava aos jogadores do Norte) e dos “varredores de feiras” (jogadores afamados que se deslocavam às feiras e romarias para desafiarem outros, provando assim o seu valor através da vitória contra todos). Mestre Monteiro, originário da região de Fafe, conta que no tempo da juventude de seu pai havia duas povoações que frequentavam ao Domingo a mesma capela, levando, como era de tradição, cada homem ou moço a sua vara, de tal forma que quando se ajoelhavam na missa se viam todos os paus em posição vertical saindo acima das cabeças. Depois da cerimónia era frequente, num largo ali perto, haver conflitos entre os rapazes das duas aldeias, que começavam por qualquer pequena razão (um piropo a uma rapariga da aldeia vizinha, os ciúmes de um enamorado preterido por outro, uma discussão por causa de canais de irrigação...) e que se resolviam à paulada. Mas não se pense que era o combate destituído de regras. Havia um código ético, que proibia aos lutadores baterem em homem que não levasse pau, ou que estivesse por terra. Ainda se contam nos círculos da modalidade histórias antigas como a do “Manilha”, que depois de vencer e desarmar três atacantes que o haviam emboscado, atirou o pau ao chão. Ou a de um jogador de grande talento do Porto, chamado Carvalho, feirante de gado, que na Feira dos 26 em Angeja, perto de Aveiro, conseguiu aguentar-se sozinho contra um grupo que o atacava, até que tropeçou e caiu para o chão, e nessa altura o melhor jogador dos adversários saltou para o seu lado, pronto a defendê-lo, dizendo aos seus companheiros que quem pretendesse bater no valente caído tinha que lutar primeiro consigo. Também na literatura podemos encontrar histórias sobre o jogo do pau, nomeadamente em autores como Aquilino Ribeiro e Miguel Torga. A partir dos anos 30 o jogo do pau começou a perder importância. Os motivos são vários: a acção das autoridades policiais, que para evitar lutas sangrentas passaram a proibir o uso dos paus dentro dos recintos das feiras; a emigração de muitos homens para os meios urbanos ou para o estrangeiro; a generalização do uso de armas de fogo, que tornou desnecessária a aprendizagem demorada e difícil desta técnica para a defesa pessoal.

Bandeira da escola do Ateneu

Em Lisboa, praticava-se já então, principalmente a partir do século XIX, um estilo próprio, desenvolvido nos quintais da capital e em clubes como o Ateneu Comercial de Lisboa e o Real Ginásio, que depois veio a ser o Ginásio Clube Português, nos quais ainda hoje se ensina esta arte. Surgem duas grandes Escolas, diferenciadas tecnicamente e com base em factores histórico-sociais: a Escola do Norte e a Escola de Lisboa (também praticada no Ribatejo e Estremadura). Esta última desenvolveu uma série de inovações técnicas e passou a dar menos importância ao combate contra vários adversários.
Ao longo da história do jogo do pau foram muitos os mestres que deixaram fama pelas diferentes regiões do país. Citemos alguns: Mestre António Nunes Caçador, Mestre Frederico Hopffer, Mestre Júlio Hopffer, Mestre Joaquim Baú, Mestres Calado Campos, pai e filho, Mestre Chula, Mestre Custódio Neves, Mestre Pedro Ferreira, Mestre Elias Gameiro, Mestre Nuno Russo, Mestre Manuel Monteiro, e um largo etc... O nome de Mestre Pedro Ferreira (n. 26 de Março de 1915 – f. 24 de Setembro de 1996) destaca-se pelo extraordinário desenvolvimento técnico que levou a cabo, combinando as Escolas do Norte e de Lisboa, de ambas profundo conhecedor. Foram seus discípulos muitos dos actuais mestres em actividade. Continuou a jogar o pau durante toda a sua vida, sendo considerado um dos mais exímios jogadores até ao seu falecimento. Era ele o Mestre do Ateneu Comercial de Lisboa, tendo nos últimos anos passado essa responsabilidade para o Mestre Manuel Monteiro, seu sucessor.

Mestre Monteiro e alunos

O Jogo do Pau começou um processo de organização a nível nacional com a fundação, em 1977, sob impulso de Mestre Pedro Ferreira, da Associação Portuguesa de Jogo do Pau. As várias escolas e clubes estão hoje organizadas numa estrutura representativa, a Federação Portuguesa de Jogo do Pau. Como testemunho da qualidade técnica deste sistema, é de mencionar que nos campeonatos abertos de lutas com pau comprido realizados em França na década de 80, com a presença de sistemas de combate do Japão, Vietname, França, e de outras nações, os jogadores do pau portugueses foram campeões absolutos, tendo ganhado todos os combates em que entraram.


Ligações externas
Jogo do Pau (Açores)
Fotografias de Jogo do Pau
Jogo do Pau - filme 1
Jogo do Pau - filme 2
Jogo do Pau - filme 3